Andraševec

Andraševec, naselje u sastavu grada Oroslavja, sjeveroistočno od upravnoga središta, 838 stanovnika. U povijesnim izvorima prvi se put spominje 1361. kada je jedan od potomaka Arlandijeve grane obitelji Aka, Nikola (III.), zajedno sa svojim sinovima Ivanom i Lovrom, dobio u vlasništvo posjede na susedgradskome i stubičkome području, između ostalih, Andraševec (Andrassewecz) i Štefanovec (Steffanovcz, poslije Štefandol), u okviru vlastelinstva Črnec koje je u XIII. i XIV. st. obuhvaćalo današnje područje Oroslavja. Okolno brežuljkasto područje, s nadmorskom visinom do 300 m, bilo je pogodno za razvoj vinogradarstva. U Kaptolskome arhivu u Zagrebu čuvaju se popisi vinske desetine iz XV. st. u kojima se spominju nazivi gorica oko Andraševca (brda Štefandol, Kamenjak, Jazvešćak, Lipovec) na kojima su svoje vinograde imali seljaci s cijeloga oroslavskog područja. Najviše zasađenih vinograda stubičkoga vlastelinstva (posebice sa širega područja Oroslavja i Donje Stubice) nalazilo se upravo na andraševečkome području. Vlasnici su uglavnom bili tzv. želiri (inkvilini), kmetovi koji su se bavili isključivo vinogradarstvom. U XVII. st. Andraševec je bio podijeljen između obitelji Čikulin i Vojković, a polovicom XVIII. st. vlasnici pojedinih posjeda bile su plemićke obitelji Jelačić, Sermage, koje su nakon izumrća Čikulina 1746. naslijedile i njihove posjede. Andraševečki vlastelin Nikola Jelačić vjerojatno je ondje sagradio i kuriju. Vinogradarska tradicija održala se do danas (izletište Lipovečka klet). U Andraševcu su djelovale, odnosno djeluje niz udruga: Atletski klub Oroslavje, Centar za obuku pasa za posebne namjene, Hrvatska udruga uzgajivača Haflinger konja, Udruga fizioterapeuta i radnih terapeuta Hrvatskog zagorja, Športsko-rekreacijsko društvo »Ferdinand Budicki« i Udruga za promicanje kulture života »Obiteljski klub«.

LIT.: B. Čičko, Andraševec, Oro list, 4(2007) 11.

R.