antologija

Antologija nove hrvatske kajkavske lirike, Sisak 1937.

Ogerliči reči, Zagreb 1990.

Ruožnik rieči, Zagreb 1999.

antologija, zbirka književnih djela (najčešće lirike) ili drugih tekstova trajne vrijednosti. Prve su antologije nastale u antičkoj Grčkoj i Bizantu, a prva antologija u Hrvatskoj pojavljuje se početkom XVI. st. (Zbornik Nikše Ranjine, 1507). Izbori književnih djela vezanih uz Hrvatsko zagorje uvršteni su u antologije kajkavske književnosti. God. 1937. objavljena je Antologija nove kajkavske lirike Nikole Bačića, 1958. u izdanju zagrebačkoga Lykosa objavljena je Antologija novije kajkavske lirike Nikole Pavića (u koju su uvrštena dvojica mladih suvremenika, S. Draganić i M. Radušić), a 1964. u Wiesbadenu objavljena je antologija Lászla Hadrovicsa Kajkavische Literatur: eine Auswahl mit Einleitung, Anmerkungen und kurzem Glossar. Među mnogobrojnim antologijama hrvatske književnosti 1970-ih pojavile su se i tri kajkavske: Popevka zemlji (1971) Dragutina Tome te u okviru časopisa Kaj Antologija novije kajkavske lirike (1975, 3–5) M. Kuzmanovića, u koju je uvršteno 42 autora od početka XX. st. do tadašnjih suvremenika, s opširnim predgovorom, rječničkim prijevodom, biografskim i bibliografskim bilješkama, te opsežnom bibliografijom kajkavijanom iAntologija hrvatskog dječjeg kajkavskog pjesništva (1976, 3–5) E. Fišera, s opsežnom sastavljačevom studijom, te iscrpnom Dječjom bibliografijom kajkavianom (1967–1976). Kuzmanovićeva antologija ocijenjena je jednim od najdragocjenijih Kajevih izdanja.

Autorska prezentacija kajkavske književnosti zastupljena je u dvjema zbirkama antologijske naravi, priređivača J. Skoka, koje oslikavaju oživljavanje suvremenoga kajkavskog pjesništva druge polovice XX. st.: Panorama novijega kajkavskoga pjesništva (Kaj, 1971, 1) i Horvatska zemlica, izbor sa samoborske smotre kajkavskoga pjesništva (1971), koje je priredio J. Skok.

Isti princip nastavljen je i u Kajevim sinteznim antologijama višestoljetnoga kontinuiteta kajkavske književnosti (u izdanju Kajkavskoga spravišča), koje je također priredio te opremio bogatim rječnikom i biobibliografskim bilješkama o autorima J. Skok: Ogenj reči, antologija hrvatskoga kajkavskoga pjesništva (1986), od usmenoga korpusa, kajkavskih pjesmarica od XV. do XVIII. st., te kajkavskih pjesnika XIX. i XX. st., Ogerliči reči, antologija hrvatske kajkavske drame (1990), koja uz kajkavske eshatološke dramske tekstove sadržava i stare kajkavske komedije (prijevode i preradbe francuskih, talijanskih, njemačkih izvora), narodno dramsko stvaralaštvo, kajkavske komedije iz prve polovice XIX. st., kajkavske pučke igrokaze XIX. i XX. st., kajkavske dramske interpolacije, scenarije, libreta te radijske i televizijske dramske tekstove, Ruožnik rieči, antologija hrvatske kajkavske proze (1999), koja uključuje izbor iz usmene književnosti (bajke, priče, predaje i legende), autore od I. Pergošića iz druge polovice XVI. st. do M. Krleže, Slavka Kolara i Zvonimira Majdaka, te kajkavsku esejistiku (Zvonimir Bartolić, Denis Peričić). God. 1993. Skok je priredio izbor kajkavskih tekstova M. Krleže – Fuga, kajkavica haeretica, a 1999. antologiju moderne kajkavske lirike XX. st. Rieči sa zviranjka, koja uključuje 57 kajkavskih pjesnika XX. st. te donosi ključne vrijednosti pjesništva toga razdoblja: vitalnost i modernost. Antologija Zercalo horvacko: hrvatski kajkavski pjesmotvor devedesetih (1999) Ivana Kutnjaka, dekadnim pristupom u antologijskome odabiru, obuhvaća desetljeće postmodernoga, tzv. recitalnoga kajkavskog pjesništva od 1990-ih kao rezultat obnovljenih pjesničkih manifestacija.

LIT.: I. Kalinski, »Kajeve« kajkavske antologije kao časopisna i knjižna izdanja, Kaj, 42(2009) 3.

B. Brezinščak Bagola i B. Pažur