apatovačka mineralna voda

apatovačka mineralna voda. Izvor mineralne vode u Apatovcu na kalničkome prigorju nije na području Hrvatskoga zagorja, ali je zbog blizine i geološke uvjetovanosti povezan sa sličnim pojavama na zagorskome području. Jedan je od najranije otkrivenih mineralnih izvora na području Hrvatske. Otkriven je 1842, a od 1884. počela se koristiti njegova ljekovita voda. Kakvoća mu je potvrđena krajem XIX. st., kada je na izložbi u Veneciji mineralna voda iz Apatovca dobila zlatnu medalju. Iako izvire iz bazalta, D. Gorjanović-Kramberger (1902) pretpostavio je da apatovačka kiselica spada u »meteorske vode«. Josip Poljak (1942) ustanovio je da se prilikom duljih sušnih razdoblja smanjuje izdašnost izvora i da voda poprima okus po petroleju. Stanko Miholić (1952) apatovačku je kiselicu, zbog sadržaja joda, svrstao u fosilne (neobnovljive) vode. Zbog smanjenja izdašnosti izvora izgrađen je 1899. prvi zdenac koji je služio za punjenje boca, a dio vode korišten je za liječenje različitih bolesti. Poslije je radi povećanja kapaciteta izvedeno niz plitkih bušotina, od kojih je najdublja duboka 290 m. Ipak, izradbom bušotina prosječna izdašnost od 0,5 l/s nije se bitno povećavala jer je svaka nova i dublja bušotina »otimala vodu« plićima.

Novija istraživanja potvrdila su dvojako podrijetlo apatovačke kiselice. Jedan dio potječe od oborinske vode što se nakuplja u zdrobljenim i trošnim bazaltima Medskoga brda na Kalniku, a drugi, manji dio je »petrolejska voda« koja pritječe iz dravske potoline. Te vode, podrijetlom potpuno različite, u međusobnome su kontaktu na tzv. topličkom rasjedu koji odvaja kredne bazalte od miocenskih klastita. Uz taj se rasjed probijaju i plinovi, među kojima dominira ugljični dioksid. Po Miholićevu mišljenju plinovi nastaju u dubini, silicifikacijom vapnenca, što znači da trošni i zdrobljeni bazalti u jarku kraj sela Apatovca služe samo kao spremnik u kojem se miješaju vode različita podrijetla i obogaćuju plinovima.

U blizini izvora izgrađena je velika punionica vode u kojoj se pune dvije vrste vode: Kalnička – gazirana i prirodno mineralizirana voda te Kala – prirodna izvorska voda.

A. Šimunić