arheologija

karta arheoloških nalazišta

ulomak keramičke čaše, XV. st., Stari grad Krapina; IARH

prapovijesna sjekira, Zlatar; HPM

arheologija, znanost koja na temelju različitih materijalnih ostataka i tragova ljudskoga djelovanja pronađenih u zemlji ili na njezinoj površini, slučajno ili sustavnim iskapanjem, uz primjenu određenih metoda, tumači i rekonstruira život i kulturu ljudi u davnoj prošlosti. Riječ arheologija bila je u uporabi već u antičkoj Grčkoj, a današnje značenje dao joj je u XVII. st. francuski arheolog Jacques Spon. Do XIX. st. bila je usmjerena na istraživanje klasičnih, grčkih i rimskih, te egipatskih i mezopotamskih starina, pa je zapravo bila znanost o klasičnoj umjetnosti. Njezinu je prvu povijest potkraj XVIII. st. napisao osnivač klasične arheologije Johann Joachim Winckelmann. Osnovna podjela arheologije temelji se na kronološkome kriteriju: prapovijesna arheologija proučava razdoblja prije pojave pisma, klasična (antička) arheologija grčki i rimski svijet te zemlje koje su u starome vijeku bile pod utjecajem tih kultura, ranokršćanska arheologija proučava cjelinu ranih kršćanskih nalaza, a srednjovjekovna arheologija bavi se razdobljem od propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva u V. st. i seobe naroda do stvaranja novih etničkih zajednica i oblikovanja njihovih država.

Iako su istraživanja u Hrvatskome zagorju započela već sredinom XIX. st., to je područje arheološki razmjerno slabo istraženo. Po povijesnim razdobljima, istraživanja je moguće podijeliti u nekoliko etapa. Prvu etapu, u doba Austro-Ugarske Monarhije (1867–1918), obilježila su mnogobrojna amaterska, pionirska istraživanja velikaša i ljubitelja starina, te rad muzejskih povjerenika na terenu koji su skupljali i slali pronađene predmete i podatke u Narodni muzej u Zagrebu. Među najvažnija istraživanja u tome razdoblju pripadaju ona paleontologa i geologa D. Gorjanović-Krambergera u Krapini, koja su dovela do otkrića iznimno bogate zbirke ostataka neandertalskoga pračovjeka, mnoštva kamenih izrađevina te životinjskih ostataka. Iskapanja koja je u Zagorju proveo ravnatelj Narodnoga muzeja u Zagrebu Šime Ljubić vrlo su važna za početke hrvatske prapovijesne i antičke arheologije, dok je rad povjesničara i konzervatora Gj. Szabe na popisivanju i valorizaciji spomenika kulture, posebno na opisu srednjovjekovnih gradova – burgova, važan za početke srednjovjekovne arheologije. Vrijedna su i pokusna istraživanja koja je u Krapini i okolici proveo povjesničar V. Klaić. U drugoj etapi, u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, za potrebe izradbe arheološke karte provedena su mnogobrojna arheološka istraživanja te obilasci terena koje je najvećim dijelom provodio slovenski arheolog J. Klemenc. U tada izrađenoj arheološkoj karti čitavoga područja (list: Zagreb, Ptuj i Rogatec) popisani su svi poznati lokaliteti i slučajni nalazi, čime je predstavljena slika toga prostora od prapovijesti do srednjega vijeka. U istome razdoblju S. Vuković, osnivač Prethistorijskoga (poslije Arheološkoga) odjela Gradskoga muzeja u Varaždinu, provodio je iskapanja na varaždinskome području. Među nalazištima koja je otkrio posebno su važne špilja Vindija kraj Donje Voće i Punikve kraj Ivanca. Tijekom treće etape, u doba Jugoslavije, arheološka istraživanja gotovo su potpuno zamrla u cijelome Zagorju, osim na varaždinskome području, gdje su se i dalje sustavno provodila, ponajviše zahvaljujući organiziranoj skrbi Gradskoga muzeja u Varaždinu. God. 1953. započela su sustavna arheološka istraživanja u Varaždinskim Toplicama (Aquae Iasae), koja je provodio Antički odjel Arheološkoga muzeja u Zagrebu (M. Gorenc, Branka Vikić-Belančić). U istraživanjima koja traju do danas otkriven je kompleks rimske javne arhitekture, u raznim fazama izgradnje od I. do IV. st. M. Gorenc u to je doba sustavno obilazio pojedine lokalitete (Komin, Lobor, Varaždinske Toplice). Ivan Šarić 1970-ih vodio je istraživanja antičkoga naselja u Petrijancu. Nastavljala su se istraživanja u Vindiji, te na širem ivanečkom i varaždinskom području (S. Vuković, M. Malez, M. Šimek). Povjesničarka umjetnosti i konzervatorica A. Horvat napisala je više radova o spomenicima kulture na području Hrvatskoga zagorja, a 1973. objavljena je knjiga Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj Ksenije Vinski-Gasparini u kojoj su popisani mnogobrojni slučajni nalazi iz kasnoga brončanog doba, osobito dobro zastupljenoga u Zagorju. Institut za arheologiju u Zagrebu 1987. pokrenuo je istraživanja srednjovjekovne utvrde Vrbovec (Ž. Tomičić) i kasnobrončanodobnoga visinskog naselja Špičak u Bojačnome (Ivančica Pavišić). God. 1990. objavljen je Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, s popisom svih poznatih lokaliteta, važan priručnik i vodič za daljnja istraživanja toga područja. Četvrta etapa započela je 1990-ih uspostavom neovisne Hrvatske. U tome razdoblju nastavljena su sustavna istraživanja na već ranije otkrivenim lokalitetima, a pokrenula su se i mnogobrojna zaštitna iskapanja. Odsjek za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu pod vodstvom K. Filipeca 1990-ih usmjerio se na istraživanja u istočnome dijelu Krapinsko-zagorske županije. Sustavno se obilazio teren, otkrivali su se novi te revalorizirali stari lokaliteti, pokrenuta su opsežna arheološka istraživanja u Velikome Taboru, Konjščini te kraj svetišta Majke Božje Gorske u Loboru. U novije doba najviše pozornosti posvećeno je istraživanju srednjovjekovnih gradova – burgova, kao najprepoznatljivijih ostataka prošlih razdoblja, kako na krapinskome, tako i na varaždinskome području.

LIT.: D. Gorjanović-Kramberger, Život i kultura diluvijalnoga čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj, Djela JAZU, 1913, 23. • J. Klemenc, B. Saria, Archaologische Karte von Jugoslawien, Blatt Ptuj, Beograd–Zagreb 1936. • 40 godina arheoloških istraživanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (katalog izložbe), Koprivnica 1986. • Ž. Tomičić, U potrazi za srednjovjekovnim arheološkim naslijeđem Hrvatskog zagorja, Hrvatsko zagorje, 1(1995) 1. • isti, Slike iz arheološkoga naslijeđa okolice Pregrade, Hrvatsko zagorje, 8(2002) 1.

K. Filipec