bačvarstvo

Milekovo Selo, 1995.

Oroslavje, 2002.

bačvarstvo (pintarski obrt), obrt koji se bavi izradbom bačava i srodnih drvenih posuda. U Hrvatskome zagorju razvio se zahvaljujući uzgoju vinove loze i razvoju vinogradarstva. Bačvarstvom se bave isključivo muškarci. Drvo za bačve bira se po namjeni. Vinske bačve rade se od hrastovine, a najkvalitetniji je slavonski hrast kitnjak. U izradbi je i danas važna ručna obradba svakoga predmeta, iako dosta pomažu i strojevi. Drvo za bačvarske proizvode mora biti potpuno suho. Prvo se izrađuju i obrađuju tesanjem i blanjanjem dužice, okomite daske od kojih se sastavlja bačva. U sredini su šire i tanje, a na krajevima uže, ali deblje. Prva dužica stegnula bi se šrafštokom – stezačem i osovila u unutrašnji dio obruča, opseg kojega je ovisio o željenoj zapremnini bačve. Potom se stavljala dužica do dužice i na njih su se čekićem nabijala još dva obruča. Tako izrađen plašt bačve stavlja se na otvorenu vatru. Bačvar, pintar, neprekidno vlaži plašt mokrom krpom s vanjske i unutrašnje strane da dužice ne izgore. One se pritom savijaju, pa ih majstor nakon nekoga vremena obujmi fascugom – čeličnim užetom koje polagano steže onoliko koliko su se dužice savile. Kada se saviju do kraja, bačva se okreće i na nju majstor natiče preostale obruče. Kad je bačva ohlađena, višak obruča izbija se, a izrađuju se utori za dno i poklopac bačve koji se po potrebi može skidati. Nakon krajnje dorade bačve, po želji kupca, upisuju se inicijali vlasnika, a katkad i mjera bačve te motiv vinove loze s grozdovima. Glavni su proizvodi bačvara bačve od litre, 30, 55, 100, 500 pa sve do 2600 litara. Danas su najtraženije barrique bačve zapremnine 225 l, prikladne za spremanje crnih vina. Osim bačava za vino, izrađuju se bačve za rakiju, vinjak, ocat, kace – visoke posude, škafovi – niske posude s dvije drške, brente – posude za nošenje grožđa, lakovnice – posude za pretakanje vina, šprice – posude za prskanje vinograda te ostalo vinogradarsko posuđe, kao i uporabno drveno posuđe koje se koristi u kućanstvu: kace – visoke posude za kiseljenje zelja, octenke – posude za čuvanje octa, barilčeki – posude u kojima se nosi tekućina, žatrke ili dojače – posude za mlijeko pri mužnji, korita – posude za pranje rublja ili za hranjenje domaćih životinja, stepke – posude za izradbu maslaca i dr. Osim izradbe novih bačava, popravljaju se i stare posude, te izrađuju suveniri – barilčeki. Ovisno o namjeni, za izradbu bačava i drugih drvenih posuda korste se različite vrste drva, najčešće hrastovina, a ponekad i bukovina, jelovina, drvo trešnje, šljive i kestena. Prvotno su se obruči izrađivali od kestenova drva, koje su s vremenom potisnuli trajniji željezni obruči koje su kovali kovači, a kako ih danas ni oni više ne proizvode, kupuju se gotovi, na metre. Najpotrebniji bačvarski alati koji se i danas rabe jesu cirkli – šestari, pile raznih dimenzija, hoblići – alati za blanjanje, skoblja – alat za izradbu drvenih žljebova, štospank – klupa na kojoj se izrađuju dužice, hoblbank – stolarska klupa, rafbank – ravnjač, fascug – alat za pritezanje obruča, fizir – letvica s označenim razdjelima s pomoću koje se baždari bačva, dratajzen – obručnjak, kusa – klupa. Bačvarski, pintarski obrt bio je posebno razvijen u selima koja su poznata po uzgoju vinove loze, na primjer u Hižakovcu i Milekovu Selu. U prvoj polovici XX. st. najpoznatiji bačvar u cijelome stubičkom kraju bio je Tomo Znika, koji je imao radionicu u Donjoj Stubici. U Milekovu Selu djelovao je Pavao Dupelj, a u Hižakovcu Miroslav Horjan, koji je obrt izučio kod oca Andrije. U Pustodolu je radio bačvar Stjepan Matuša, u Andraševcu Andro Oremuš, u Brezju Miroslav Bačani, u Pretkovcu Mato Krklec, a u Lepajcima August Valjavec. U Lepoj Vesi najpoznatija je bačvarska obitelj Pišković u kojoj se više od stotinu godina izrađuju bačvarski proizvodi. Antun Pišković ima bačvarsku radionicu u Oroslavju, a njegov brat Juraj ostao je raditi u Lepoj Vesi. Bačvar Ivan Trupec, koji je obrt izučio kod oca, djeluje na području Tomaševca u općini Klanjec već tridesetak godina, dok je Dragutin Petek bačvar na području Đurmanca, a Marko Ancel živi i radi u selu Pleš u bednjanskome kraju. U Varaždinu je djelovao bačvar Stjepan Moharić, a u Topličici Fabijan Kuzmić. Bačvari koji imaju dugu tradiciju izradbe proizvoda u svojim obiteljima još uvijek rade, iako je velika konkurencija nastupila 1990-ih, kada su se pojavili proizvodi od nehrđajućega čelika (inoksa) i plastike, koji se lako održavaju, pa ih vole i proizvođači vina i domaćice u kućanstvima.

I. Biškupić Bašić