Bahunek, Antun

Bahunek, Antun, slikar (Varaždinske Toplice, 5. XII. 1912 – Zagreb, 3. IV. 1985). Završio je pet razreda osnovne škole i soboslikarstvo kod majstora Dragutina Samobora iz Križevaca, s kojim je ukrašavao crkve u sjevernoj Hrvatskoj. Nakon Drugoga svjetskog rata zaposlio se na željeznici, počeo češće slikati, a od 1946. djelovao je u likovnoj sekciji Radničkoga kulturno-umjetničkog društva »Vinko Jeđut« u Zagrebu. Sudjelovao je na izložbama sekcije, a od 1957. na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Pripada tzv. zagorskome krugu izvorne umjetnosti. Veliki opus otkriva njegovu potragu za vlastitim izrazom: od plošnih i širokih, najčešće crvenih i modrih površina koje tvore prizore krajolika i grada (većinom Zagreba), koje je slikao 1950-ih u tehnici poentilizma brzim i kratkim potezima i kružićima (Popov park, 1957), preko prizora nastalih snažnim bojama ili tonovima boje (Plava zima, 1971), do prizora gradskih i rustikalnih tema, i poetskih prizora 1970-ih. Retrospektivna izložba održana je 1976. u njegovu rodnom mjestu. Bio je suosnivač i predsjednik Hrvatskoga društva naivnih umjetnika.

LIT.: J. Depolo, Antun Bahunek (katalog izložbe), Zagreb 1980.

A. Kaniški