Balaško, Jasna

Balaško, Jasna, povjesničarka i spisateljica (Zagreb, 10. III. 1960). Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Zaboku, a studij povijesti i sociologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (2012). Radila je u dva trgovačka društva, a tijekom Domovinskoga rata u Međunarodnome odboru Crvenoga križa u Zagrebu koji ju 1996. šalje u humanitarne misije u Keniju, Ruandu i Tanzaniju. Po povratku u Hrvatsku od 2001. radila je u privatnoj tvrtki. Kao umirovljenica živi u Oroslavju. Objavila je zbirke kratkih priča Plava jabuka (2014), Konjica vilenjaka (2015) i Djevojčica s tavana (2021), sedam slikovnica za djecu o putovanjima Miška Škrapića, Vinka i Ivančice Hrvatskim zagorjem te slikovnicu Sunce moje zubato (2024). Članke o povijesti, školstvu i narodnim običajima Hrvatskoga zagorja objavila je u Analima za povijest odgoja, Godišnjaku grada Zaboka i časopisu Hrvatsko zagorje, a kratke priče Coprnica i Modra galica u Kolu Matice hrvatske. Autorica je projekta Ksaverova staza, edukacijske šetnice posvećene Gjalskome koja se proteže od Gredica do Piclja te Kuće sjećanja na Balaškovu bregu u Pavlovcu Zabočkome. Monodrama Zadnja ura tuče izvedena joj je u Zaboku 2024. u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Zabok.

B. Mikac