Barac, Eugen

Eugen Barac, Rastislavi, Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, 1845.

Barac, Eugen, pravnik, pjesnik i kulturni djelatnik (Mala Erpenja, 5. XII. 1821 – Zagreb, 1. II. 1876). Osnovnu školu pohađao u Varaždinu, a gimnaziju u Nagykaniszi i Szombathelyu. God. 1841. diplomirao je na Pravnome fakultetu u Zagrebu, gdje je nekoliko mjeseci bio bilježnik Banskoga stola. U Karlovcu je radio u sudskoj službi 1841–61, a potom je bio imenovan vijećnikom Stola sedmorice i savjetnikom Pravosudnoga odjela u Zagrebu. God. 1871. za zasluge u sudstvu dobio je hrvatsko-ugarsko plemstvo s pridjevkom Repenjski. Tijekom boravka u Karlovcu angažirao se u njegovu kulturnom i društvenom životu: bio je član Domo- i rodoljubnoga društva karlovačkoga, prvi knjižničar Čitaonice, potom i njezin tajnik, a u Novinama horvatsko-slavonsko-dalmatinskim od 1845. do 1848. objavljivao je tekstove o njezinu radu. Pisao je pjesme koje su sadržavale preporodne ideje i bile rado recitirane u karlovačkim društvima, a tiskane su u listovima Danica horvatska, slavonska i dalmatinska (1845) i Serbskij narodnyj list (1846). U Građi za povijest književnosti hrvatske (1901, 3) Milivoj Šrepel objavio je njegovu prvu tiskanu nenaslovljenu pjesmu iz zbirke Slava lěpote (1843), a u NSK u Zagrebu sačuvana mu je rukopisna Mala ilirska pjesmarica (poslije 1839) s pjesmama na hrvatskome i njemačkome jeziku.

J. Lukec