Barić, Pero

Barić, Pero, pisac (Pavlovec kraj Krapine, 27. VI. 1903 – Zagreb, 14. V. 1965). Završio je pet razreda pučke škole u Sopotu i pekarski zanat u Pregradi. Od 1919. radio je kao pekarski radnik u Zagrebu, zatim kao pomoćni radnik u uredništvu Borbe (1925–28). Širio je ljevičarsku literaturu, među ostalim ilegalne listove SKOJ-a Mladi boljševik, Srp i čekić te Zaštita čovjeka. Početkom 1929. uhićen je te izgnan u Pregradu, gdje je ponovno uhićen i osuđen na robiju u Požarevcu; pušten je 1930. Bio je pomoćni službenik zagrebačkoga Književnika, a od 1945. službenik Borbe u Zagrebu. Pisao je socrealističku i satiričnu prozu. U obliku letka objavio je pjesmu Crni gavran u Rimu sjedi, a zagrebački Glas rada tiskao je odlomke njegove knjige Kroz borbu do sunca i slobode (1954). Također je autor pripovijedaka Veliki dobrotvor (1958) i Kad smrt zapleše (1960) te djela Tiha noć: zapisi jedne borbe (1955).

LIT.: I. Esih, Barić, Pero, Leksikon pisaca Jugoslavije, 1, Novi Sad 1972. • Barić, Pero, Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb 1983.

R.