Baričević, Adam Alojzije

Adam Alojzije Baričević, Catalogus librorum Zagrabiae impressorum ordine chronologico, 1690–1800.

Baričević, Adam Alojzije, latinist, bibliofil, bibliograf i polihistor (Zagreb, 12. IX. 1756 – Brdovec, 21. III. 1806). Potječe iz obrtničke obitelji. Rano ostao bez roditelja pa je brigu za njega preuzeo zagrebački kanonik Nikola Turčić. U Beču studirao filozofiju, teologiju i povijest. Za svećenika zaređen 1779. U Pešti studirao humaniora. Imenovan 1782. izvanrednim, a 1784. redovitim profesorom na Zagrebačkoj arhigimnaziji. Kao akademijski historicus 1784–90. pisao je njezinu kroniku. Od 1790. do 1803. bio je župnik zagrebačke župe sv. Marije na Dolcu. Nakon požara, u kojem je stradala i Baričevićeva kuća s bibliotekom, crkvu je temeljito obnovio i dao sagraditi stubište na zapadnome prilazu crkvi. Uspio je obnoviti knjižnicu s vrijednim fondom latinskih i kajkavskih knjiga te rukopisnom i numizmatičkom zbirkom. Preko nećaka, kanonika Adama Mravinca (1786–1850), knjižnica je dospjela do Lj. Gaja, a danas su knjige iz njegove knjižnice sastavni dio fonda NSK u Zagrebu.

Posljednje tri godine bio je župnik župe sv. Vida mučenika u Brdovcu, gdje je nastavio tradiciju započetu u župi sv. Marije: svake godine župljanima bi ispjevao novu božićnu pjesmu. O tome svjedoči u njegovu životopisu kanonik Mravinac, koji u nabrajanju njegova doprinosa župi sv. Marije na Dolcu piše kako je običavao svake godine ispjevati nove adventske i božićne pjesme župljanima. Smatra da je on bio samo autor tekstova, a da ih je uglazbljivao orguljaš stolne crkve Franjo Langer (1788–1821). Među tekstovima mnogih božićnih napjeva koji mu se pripisuju ističu se: Svim na zemlji mir, veselje; Radujte se narodi; O, Betleme, grade slavni; Dvorani neba; Veselje ti navješćujem i dr. U kratkom vremenu pjesme su postale popularne te su istisnule do tada bogat božićni repertoar iz Pavlinske pjesmarice (1644).

Ostao je na glasu kao vrstan latinist i učeni humanist, dopisivao se sa stotinjak pisaca i akademika, na što upućuju pisma koja postoje u njegovu prijepisu u zbirci Epistolae latinae ad diversos. Sačuvana su i dva pisma (M. Vrhovcu i gumbarskome cehu) pisana »krepkom i glatkom zagrebačkom kajkavštinom«. Posredovao je u razmjeni knjiga i informacija o njima u slavenskome i europskome kulturnom krugu, a i sam ih je ne samo marljivo skupljao nego i popisivao. U NSK čuvaju se rukopisni Catalogus librorum Zagrabiae impressorum ordine chronologico (1690–1800), popis svih knjiga tiskanih u Zagrebu do 1800, i De scriptoribus Pannoniae Saviae. Collectanea. Catalogus librorum..., prva specijalna bibliografija u Hrvatskoj. Prevodio je s latinskoga, a bavio se i orijentalistikom, no samo je manji dio djela tiskan, a i neki rukopisi su zagubljeni, baš kao i njegova numizmatička zbirka. Pisao je biografije znamenitih ljudi, a među prvima je napisao životopis najznamenitije ličnosti brdovečkoga kraja, A. B. Krčelića.

LIT.: J. Barlè, O našim božićnim pjesmama, Sv. Cecilija, 16(1922) 4.

M. Ivanjek