Bartuš, Franjo
Bartuš, Franjo, pedagog i književnik (Krapina, 8. II. 1860 – Zagreb, 6. IV. 1934). U Zagrebu je pohađao osnovnu školu (1867–71), četiri razreda realke (1871–75) i učiteljsku školu (1875–80). Od 1880. službovao je po različitim mjestima u Hrvatskoj, a umirovljen je u Zagrebu 1923. na dužnosti upravitelja osnovne škole. Bio je počasni član i tajnik društva »Dobrotvor« (1886–1906) te pravi član Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (od 1895). Uređivao je dječje časopise Mali dobrotvor (1895–1912) i Vjerni drug (1910–17). Bio je urednik Knjižnice za mladež (od 1896) društva »Dobrotvor« i Male knjižnice za svakoga (od 1901). Objavljivao je prijevode s njemačkoga i češkoga jezika, preradbe, pripovijetke, ali i književne, stručne i poučno-popularne članke u listovima Smilje, Napredak, Bršljan, Mali dobrotvor, Ljiljan, Vjerni drug, Škola, Almanah hrvatskoj mladeži, Pučka prosvjeta. Objavio je više zbirki priča, narodnih pripovijedaka i pjesama, koje je preuredio i sabrao prema različnim izvorima: Dvanaest najljepših priča i narodnih pripovijedaka (s. a.), Trinaest najljepših priča i narodnih pripovijedaka (s. a.), Veliki čestitar ili Vienac najljepših čestitaka za malu djecu, veću mladež i odrasle (1886), Dvadeset najljepših priča i narodnih pripovijedaka (1887), Četrnaest najljepših priča i narodnih pripovijedaka (1892), Dobroslavke. Narodne pripovijesti hrvatskoj mladeži (1897) i dr. Također je autor djela Pogibeljni lov (s. a.), Život i rad znamenitih Hrvata i Hrvatica ili sjajno ogledalo hrvatskoj mladeži (1898) te Naš kralj Karlo IV i naša kraljica Zita (1917). Služio se pseudonimom Dobrašin.
LIT.: B. Pleše, Bartuš, Franjo, Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb 1983. • Bartuš, Franjo, Mali hrvatsko-češki biografski leksikon, Prag 2002. • B. Majhut, Bartuš, Franjo, Hrvatska književna enciklopedija, 1, Zagreb 2010.
R.