Batinski

Batinski, plemićka obitelj s posjedima u Zagorskoj i Varaždinskoj županiji od XII. do XV. st. Nosili su plemićki pridjevak Batinski, po glavnome obiteljskom posjedu Batina na širemu području naselja Gornja i Donja Batina kraj Zlatara. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s nekoliko manjih obiteljskih posjeda, te ženidbenim vezama s uglednim plemićkim obiteljima (Kuhinger), Batinski su se od sitna seoskog plemstva tijekom XV. st. uzdignuli među uglednije plemićke obitelji Varaždinske županije. Prvi u dokumentima zabilježeni član obitelji bio je Ivan (I.) (druga polovica XII. st. – prva polovica XIII. st.), čijem je sinu Ivanu (II.) (prva polovica XIII. st. – poslije 1262) hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. 1262. darovao posjed Batinu. Ivan je imao sina Jakova(I.) (spominje se 1269) te unuke Vrastislava, Benedikta, Dominika i Jakova (II.). Iz izvora nisu poznati potomci Vrastislava, Benedikta i Dominika, tako da svi ostali pripadnici obitelji Batinski potječu od Jakova (II.), odnosno od njegovih sinova Nikole, Petra i Jakova, koji se spominju 1348, kada s Dominikom Konjskim, poslije smrti Jakoba Budindolskoga, pred zagrebačkim Kaptolom međusobno dijele posjede Budin dol (Budinščinu) i Selnicu. U toj podjeli Dominik je naslijedio Selnicu, dok su Batinski stekli Budin dol, koji će sve do polovice XVI. st. biti vezan uz vlasnike batinskoga plemićkog posjeda. Jedan od braće imao je unuka Jurja (spominje se 1430), a on kćer Elizabetu (spominje se 1430), koja je bila posljednji potomak obitelji. Njezine posjede Batinu, Budin dol i Martinac naslijedio je njezin suprug Stjepan Kuhinger. Po mišljenju Jurja Ćuka, Batinski su osamostaljena grana Konjskih.

LIT.: E. Laszowski, Gradina Oštrc u Zagorju, Prosvjeta, 20(1912) 7–8. • J. Ćuk, Podravina od Bednje do Vočinke i susjedna područja do polovice četrnaestoga vijeka, Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 18(1916).

K. Regan