Baumkircher, Andreas

Baumkircher, Andreas, vojni zapovjednik (?Vipava, Slovenija, o. 1420/22 – Graz, 23. IV. 1471). Pripadnik kranjskoga nižeg plemstva. God. 1440. došao je na dvor cara Fridrika II. gdje je stekao vojničku izobrazbu. Na vojnome polju prvi se put iskazao u ljeto 1452. prilikom obrane Bečkoga Novoga Mesta koje je napala vojska austrijskih staleža. Tom prilikom pomogao je caru Fridriku III., no još iste godine promijenio je stranu i prešao u službu grofova Celjskih i ugarsko-hrvatskoga kralja Ladislava V., što mu je omogućilo stjecanje niza posjeda u Ugarskoj i ulazak u krug ugarskih magnata. Grof Ulrik II. Celjski dao mu je 1452. u feud cesargradsku utvrdu u Zagorju. Od 1455. bio je vojskovođa Ladislava V. te se borio ponajprije u ratovima protiv Fridrika III. Habsburškoga. Uskoro je ponovno promijenio stranu i prešao nakratko u službu cara Fridrika III., ali je nakon ubojstva Ulrika II. Celjskoga 1456, u sukobima oko nasljedstva Celjskih posjeda, koji su se vodili između Ulrikove udovice Katarine Branković, habsburškoga cara Fridrika III. i ugarskoga kralja Ladislava V., podupro Ulrikovu udovicu i kralja Ladislava V. Kao nagradu, kralj Ladislav V. darovao mu je 1457. utvrdu i posjed Cesargrad. Nakon smrti kralja Ladislava V. priklonio se 1457. Fridriku III. Habsburškomu jer je caru trebao vojskovođa s iskustvom u ratu oko ugarske krune. Bio je pripadnik skupine ugarskih magnata koji su 1459. u Güssingu u Gradišću izabrali Fridrika III. za ugarskoga kralja, što mu je omogućilo daljnje bogaćenje i stjecanje novih posjeda i privilegija. Nakon što je sudjelovao u sklapanju mira između Fridrika III. i Matije Korvina u Bečkome Novome Mestu 1463, ponovno je promijenio stranu i prešao Matiji Korvinu, koji mu je za nagradu darovao nekoliko posjeda te mu potvrdio vlasništvo nad Cesargradom, i to kao nasljednim posjedom. Osobno nezadovoljan nepodmirenim dugovima koje je potraživao od cara, 1468. našao se na čelu saveza nezadovoljnoga štajerskog plemstva, stvorenoga radi zaštite staleških privilegija, koji je caru 1469. najavio rat . Pobunjenici su zauzeli veći broj štajerskih mjesta, trgovišta i utvrda, pri čemu su najamnici nesmiljeno pustošili po štajerskim selima. Na saboru zemaljskih staleža u Völkermarktu u Koruškoj 1470. sklopio je dogovor s carem nauštrb staleža po kojem je Baumkircheru odobrena odšteta od 14 000 guldena. Međutim, budući da nije dobio sav novac i zato nije vratio posjede koje je zaposjeo, počeo je uz pomoć Matije Korvina pripremati novu pobunu. Uslijedili su pokušaji pregovaranja koji su 1471. rezultirali sastankom s carem u Grazu, gdje je Baumkircher uhvaćen i bez suđenja ubijen. Obiteljske posjede naslijedio je njegov sin Juraj II., koji se sukobio sa sinovima Jana Vitovca oko zagorskih posjeda, što je naposljetku rezultiralo time da su Vitovci izgubili sve zagorske posjede, među ostalim i Cesargrad, a odlukom sabora u Budimu 1486. Zagorska je grofovija ukinuta i priključena Varaždinskoj županiji.

LIT.: H. Wagner, Baumkircher, Andreas Freiherr von Schlaining, Neue Deutsche Biographie (NDB), 1, Berlin 1953. • S. Miljan, Grofovi Celjski, njihovi službenici njemačkog porijekla i Zagorsko kneštvo (comitatus Zagoriensis) krajem srednjeg vijeka (1397.–1456.), Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, 19(2012). • R. Kropf i G. Polster (ur.), Andreas Baumkircher und das ausgehende Mittelalter: Tagungsband der 32. Schlaininger Gespräche 16. bis 20. September 2012., Eisenstadt 2015. • B. Čičko, Cesargrad – historiografija i povijest, Cesargrad u vremenu i prostoru (zbornik), Klanjec 2018.

B. Čičko