bedekovčansko (komorsko) vlastelinstvo

bedekovčansko (komorsko) vlastelinstvo, srednjovjekovno i novovjekovno zemljišno dobro u središnjemu dijelu Hrvatskoga zagorja, u dolini srednjega toka rijeke Krapine. Tijekom srednjega i novoga vijeka nalazilo se u sklopu Varaždinske županije, potom Zagorske grofovije (1399–1488), Zagorskoga distrikta Varaždinske županije (districtus Zagoria) te naposljetku Donjozagorskoga kotara (inferior zagorianus). Obuhvaćalo je brežuljkaste krajeve krajnjih jugozapadnih obronaka Ivanščice te močvarno-naplavnu dolinu uz desnu obalu rijeke Krapine. Na zapadu je graničilo sa Zabočkim plemićkim distriktom, na sjeveru s krapinsko-kostelskim vlastelinstvom, na istoku sa selničkim (konjščinskim vlastelinstvom) te na jugu sa susedgradsko-stubičkim vlastelinstvom. Središte vlastelinstva isprva se nalazilo na brežuljkastome području → Komor, sjeverno od Bedekovčine, a u XVIII. st. preneseno je na područje današnje Bedekovčine, gdje su pripadnici istoimene obitelji sagradili u XVIII. st. dvorac Gornju Bedekovčinu i kuriju Donju Bedekovčinu.

Kao samostalno zemljišno dobro u dokumentima se prvi put spominje 1267, kada ga je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. za zasluge u borbi protiv Tatara darovao braći Kristoforu, Pavlu, Stjepanu, Tomi i Ivanu. Nakon što je krajem XV. ili početkom XVI. st. komorski posjed sjedinjen sa susjednim plemićkim posjedom Naševinom, koji se prostirao na širemu području današnje Donje Bedekovčine, utemeljeno je bedekovčansko (komorsko) vlastelinstvo. Svoju teritorijalnu cjelovitost bedekovčansko vlastelinstvo zadržalo je sve do početka XVI. st., kada su iz njegova sastava izdvojeni posjedi mirkovečke grane obitelji, odnosno do početka XVII. st. kada je iz sklopa vlastelinstva izdvojen posjed Židovinjak pod vlašću istoimene grane obitelji (poslije u posjedu plemićke obitelji Pisačić Hižanovečki).

Glavna gospodarska grana vlastelinstva bilo je vinogradarstvo te poljoprivreda, temeljena na uzgoju pšenice i raži. U drugoj polovici XVI. st. broj vinograda i oranica znatno se povećao intenzivnim krčenjem vlastelinskih šuma. Preostale šume pretvorene su u alodijalni posjed, a kmetovima su ostavljane manje šume uz njihova selišta. Po sačuvanim popisima poreza iz XV., XVI. i XVII. st. vlastelinstvo se ubrajalo među manja i slabije naseljena vlastelinstva u Hrvatskome zagorju te je pripadalo desetinskomu kotaru Zagorje (Cultellus de Zagorie).

U XVIII. st. vlastelinstvo je podijeljeno među brojnim pripadnicima nekoliko grana Bedekovića Komorskih, a ukidanjem kmetstva 1848. prestalo je postojati. Nekadašnji alodijalni dio vlastelinstva pretvoren je u veleposjed Bedekovića Komorskih, dok su na području nekadašnjega rustikala nastali mnogi manji seljački posjedi nekadašnjih kmetova.

LIT.: A. Horvat, Pregled spomenika kulture područja općine Zabok, Kaj, 12(1980) 1. • J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980.

K. Regan