Bedeković Komorski

počasna diploma Grada Krapine Kolomanu Bedekoviću Komorskomu, 1869.

Bedeković Komorski, plemićka obitelj, hrvatsko praplemstvo. Po obiteljskoj predaji potječu od kumanskoga vojvode Kutena. Prvi u dokumentima zabilježeni članovi obitelji bili su braća Kristofor, Pavao, Stjepan, magistar Toma (? – prije 1292), vesprimski arhiđakon, vacki biskup (1255–56) i kraljev notar, te varaždinski župan Ivan, kojima je kralj Bela IV. za zasluge u borbi protiv Tatara 1267. darovao posjed Komor (danas Bedekovčina). Od svojega strica Ivana posjed Komor naslijedio je Nikola, čiji su nasljednici po njemu nosili plemićki pridjevak od Komora ili Komorski(de Komor). Neprekidni genealoški redoslijed započinje s Benediktom (Bedeik, Bedek), koji je 1430. dokazao i obranio svoje nasljedno pravo na obiteljski posjed Komor. Po njemu su se njegovi potomci najprije zvali sinovi Bedekovi (Benediktovi), iz čega je nastalo obiteljsko prezime Bedeković. Prvi član obitelji koji se nazivao Bedeković Komorski (Bedekoych de Komor) bio je Benediktov unuk Franjo (oko 1480–1511). U prvoj polovici XVI. st. obitelj se podijelila u dvije grane. Utemeljitelj varaždinske grane bio je Benediktov praunuk i Franjin sin Ivan (? – 1520), a utemeljitelj mirkovečke grane Ivanov bratić Nikola (? – oko 1533). Njihovi su potomci 1582. međusobno podijelili vlastelinstvo, izuzev šuma koje su ostale zajedničke. Iako je tu podjelu 1587. novom darovnicom sankcionirao kralj i car Rudolf II. Habsburgovac, između Nikolinih i Ivanovih nasljednika izbio je 1591. spor zbog krčenja zajedničkih šuma i njihova pretvaranja u alodije, jer su tako neki suvlasnici svoje posjedovne dijelove vlastelinstva znatno povećali nauštrb drugih. Početkom XVII. st. od mirkovečke grane obitelji odvojila se židovinjačka grana, koju je utemeljio Nikolin unuk Ljudevit (druga polovica XVI. st. – 1639), stekavši posjed Židovinjak u zaleđu današnje Bedekovčine. Mirkovečka grana postala je barunska grana 1822, kada je političaru Franji (1755–1827) bilo podijeljeno ugarsko barunstvo. Barunska grana obitelji izumrla je 1854. smrću političara i velikoga župana Ljudevita (1784–1854). Varaždinska grana u muškom koljenu izumrla je 1889. smrću bana i političara Kolomana, dok se židovinjačka grana ugasila smrću Marka (1893 – poslije 1938) i Margarete (1928–1997). Bedekovići Komorski nisu bili u srodstvu s turopoljskim plemićima Bedekovićima Kobiličkima ni s obitelji Bedeković Pobjenički. Plemićka obitelj Bedeković Komorski jedna je u nizu srednjovjekovnih plemenitaških obitelji s područja Hrvatskoga zagorja koja se uspjela uzdignuti iz plemićkoga u velikaški stalež. Tijekom stoljeća obitelj se vrlo razgranala, a i njezini posjedi znatno su se povećali ženidbama s uglednim hrvatsko-slavonskim velikaškim obiteljima, različitim donacijama i kupnjom. Iz te obitelji potekle su istaknute osobe koje su djelovale u javnome životu te obnašale različite crkvene i svjetovne službe i časti. Utjecaj obitelji počeo je rasti od XVI. st., a do XVIII. st. obitelj je dala 16 svećenika, od kojih su neki postali arhiđakoni, kanonici i biskupi. Među njima istaknuli su se senjsko-modruški biskup → Benedikt, vjerski i povijesni pisac → Josip, zagrebački kanonik Ljudevit (oko 1621–1671), kanonik Nikola (1660–1733), župnik u Kašini i Obrovcu te rektor Hrvatskoga kolegija u Beču, te isusovac Kazimir (1727–1782). U XVIII. st. od svjetovnih članova istaknuli su se Kazimirov otac Baltazar (? – oko 1743), podžupan, podban i protonotar, te njegov brat, plemićki sudac Melhior (spominje se 1730). Plemićki sudci bili su također Adam (spominje se 1700–17) i Stjepan (? – prije 1758), a istaknuo se i njegov rođak, potpukovnik → Ignacije. U drugoj polovici XVIII. st. djelovali su Stjepanovi sinovi, podban i vlastelin → Antun iTadej (? – oko 1808), bilježnik i podžupan Varaždinske županije i prisjednik Sudbenoga stola u Zagrebu te Ignacijev nećak Nikola (? – 1786), varaždinski podžupan i prisjednik Banskoga stola. U XIX. st. istaknuli su se još veliki župani Franjo (1755–1827) i Ljudevit (1784–1854) te hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban Koloman (1818–1889). Bili su donatori mnogobrojnih crkava te graditelji; crkvi Majke Božje Jeruzalemske na Trškome Vrhu iznad Krapine darovali su oltar Svetih četrnaest pomoćnika (1759), franjevačkoj crkvi sv. Katarine u Krapini oltar Blažene Djevice Marije (1765/66), slikani antependij na tome oltaru (1767) i propovjedaonicu (1773; u toj crkvi nalazi se nadgrobna ploča Gašpara, Melhiorova brata, iz 1656), a u Donjoj Bedekovčini sagradili su novu župnu crkvu (gradnja je započela 1776) i u njoj dali postaviti glavni oltar (1778) i propovjedaonicu (1786). Svoj dvorac u Gornjoj Bedekovčini gradili su od 1740. do 1750, a dvorac ili kuriju u Donjoj Bedekovčini dovršili su 1780. Matični obiteljski posjed Bedekovića Komorskih bilo je srednjovjekovno i novovjekovno komorsko vlastelinstvo. Pojedini članovi obitelji držali su druge posjede u Hrvatskome zagorju i u varaždinskome kraju (Jalžabet, Varaždin, Sigetec kraj Ludbrega, Podčernici, Martindol, Zlatarje, Ladislavci, Bukovec, Belinec, Crno).

LIT.: V. Noršić, Regesta arkiva obitelji pl. Bedeković-Komorski g. 1267.–1600., Vjesnik Kr. državnog arkiva u Zagrebu, 5(1931). • A. Szabo, Istaknuti članovi hrvatske plemićke obitelji Bedeković Komorski, u: Ž. Bajza (ur.), Bedekovčina: stara i plemenita, Bedekovčina 1997. • A. Jembrih, Arhivski dokumenti u arhivu obitelji pl. Bedeković-Komorski (1267.–1600.), Hrvatsko zagorje, 8(2002) 2.

K. Regan