Bela (naselje)

dvorac Bela I.

tlocrt dvorca Bela I.

dvorac Bela II.

Bela, naselje u sastavu grada Novoga Marofa, sjeverozapadno od upravnoga središta, u Varaždinskoj županiji; 54 stanovnika. Smješteno je u sjevernome podnožju Ivanščice, na mjestu gdje dolina Belski dol (cesta Podrute–Bela) izbija u dolinu rijeke Bednje. U naselju se nalaze dva dvorca – Bela I (Podbela I) i Bela II (Podbela II). Stariji dvorac, Belu I, sagradila je kao kaštel (poslije adaptiran u dvorac) plemićka obitelj Pethő de Gerse potkraj XVI. st., a u dokumentima se prvi put spominje 1606. U njihovu posjedu ostao je sve do 1730, kada ga je nakon smrti Barbare Falussy, udane za posljednjega člana obitelji Pethő de Gerse, Ivana, preuzela kraljevska komora te najprije prepustila plemićkoj obitelji Palffy, a 1740. prodala grofu Ladislavu Erdődyju. U posjedu Erdődyjevih bio je do 1817, kada je nakon duge sudske tužbe pripao obiteljima Josipović, Lovinčić i Barabaš, nasljednicima obitelji Pethő de Gerse po ženskoj liniji. God. 1858. otkupio ga je barun M. Ožegović, te se dvorac nalazio u posjedu njegovih potomaka sve do 1946, kada je nacionaliziran. Bela I manji je utvrđeni rezidencijalni kompleks, koji se sastoji od velike jednokatne pravokutne palače s ulaznom trokatnom kulom na zapadnome pročelju, opasane niskim obrambenim zidom s četiri ugaone okrugle kule i obrambenim jarkom, danas dijelom zatrpanim. Središnji dio dvorca dobro je očuvan, dok su se obrambene kule dijelom urušile. Na sjeverni obrambeni zid, tik uz sjeverozapadnu ugaonu kulu, naslanja se visokoprizemna pravokutna građevina, koja premošćuje obrambeni jarak s dva luka. Nešto zapadnije nalazi se dvorac Bela II. Nije poznato tko ga je podigao i kada, no prvi podatak u kojem se može nazrijeti da u naselju postoje već dva dvorca (odnosno kurije) nalazi se u dokumentu iz 1648, u kojem se spominje »donja plemićka kurija pod gradom Belom«. Sigurno postojanje dvorca Bela II posvjedočeno je u dokumentu iz 1738, u kojem su spomenuti »razrušeni grad i dva dvorca«. Među malobrojnim zapisima o dvorcu ističe se bilješka → Anđele Horvat u kojoj ona pretpostavlja da je riječ o nedovršenu dvorcu, zamišljenome kao višekrilni sklop. Tlocrt građevine u obliku je izdužena pravokutnika. Na sjevernim su uglovima cilindrične kule, poduprte kontraforima. Začelno, južno pročelje dvorca otvoreno je arkadama u prizemlju i na katu. Na zapadnoj strani građevine, usporedno s njom, pred hodnicima nalazi se stubište. Oba su dvorca danas u privatnome vlasništvu, a dvorac Bela II u novije je doba temeljito obnovljen. Kompleksu dvoraca pripadale su i gospodarske zgrade (danas dijelom porušene) te kapela Marijina Uznesenja, grobna kapela obitelji Ožegović i Barlabašević. Prvi se put spominje u izvorima 1649; nakon Drugoga svjetskog rata u nekoliko je navrata obnavljana. U unutrašnjosti se nalazi oltar Uznesenja Majke Božje. – U dijelu gospodarskih zgrada oko dvorca Bele I od 1970-ih djelovala je osnovna škola; danas djeca iz Bele pohađaju područnu školu u Završju Podbelskome.

LIT.: M. Obad-Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Zagreb 1991. • M. Kraš, Ivanec: prilozi povijesti Ivanca do 1940. godine, Varaždin 1996. • K. Regan, Srednjovjekovne utvrde i kašteli na obroncima Ivanščice, Hrvatsko zagorje, 9(2003) 1. • A. Žmegač, Prilog poznavanju dvorca Bela II, Kaj, 40(2007) 1–2.

K. Regan i O. Martinčić