Bela (Pusta Bela) (utvrda)

Bela (Pusta Bela), srednjovjekovna utvrda na sjevernim obroncima Ivanščice. Sagradili su je vitezovi reda sv. Ivana Jeruzalemskoga (ivanovaca) u XIII. st. kao sjedište velikoga zemljišnog posjeda na sjevernim obroncima Ivanščice i u dolini rijeke Bednje. U dokumentima se prvi put spominje 1275. u imenu opata Margarita, belskoga preceptora (frater Margarita preceptor de Bela). Do 1434. u posjedu je ivanovaca, uz kraći prekid početkom XIV. st., kada je njome vladao Henrik III. (II.) Gisingovac. Potom je u posjedu Matka Talovca (1434–45), grofova Celjskih (1445–56), Vitovaca (1457–68), kralja Matije Korvina (1468–90), za čije je vladavine utvrda teško stradala u požaru 1481, I. Korvina (1490 – oko 1500) te naposljetku plemićke obitelji Pethő de Gerse (oko 1500 – 1730), koji su je napustili prije 1653, kada se spominje kao ruševina (dirutum castrum).

Ostatci Bele nalaze se na vrhu visoka stožastog brda, koje se uzdiže iznad Belskoga dola, prijevoja kroz gorski masiv Ivanščice. Riječ je o utvrdi poligonalna tlocrta koja se sastojala od samostojeće kvadratne ili pravokutne branič-kule, podignute u središtu utvrde, zidanoga palasa u zapadnome dijelu utvrde te ulazne kvadratne ili pravokutne kule, podignute približno na sredini zapadnoga obrambenog zida. Unutar utvrde vidljivi su ostatci nekadašnjega grla bunara.

LIT.: L. Dobronić, Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 2002. • K. Regan, Srednjovjekovne utvrde i kašteli na obroncima Ivanščice, Hrvatsko zagorje, 9(2003) 1. • J. Belaj, Bela-ivanovački burg na Ivanščici, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 25(2008) 1.

K. Regan