Belošević, Janko

Belošević, Janko, arheolog (Slatina kraj Krapine, 5. X. 1929 – Zadar, 6. III. 2016). Osnovnu školu završio u Petrovskome, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Diplomirao je arheologiju i povijest 1958. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 1977. na Filozofskome fakultetu u Zadru. Od 1959. radio je u Zadru, najprije kao kustos Arheološkoga muzeja, gdje je od 1961. vodio srednjovjekovni odjel; 1978/79. bio je vršitelj dužnosti upravitelja. Od 1979. do 2000. predavao je srednjovjekovnu arheologiju na Filozofskome fakultetu u Zadru; od 2001. professor emeritus. Bavio se proučavanjem arheološke problematike seobe naroda, posebice ranosrednjovjekovnom nacionalnom arheologijom – proučavanjem geneze i razvoja kulture Hrvata na tlu Dalmacije. Najveći broj radova posvetio je rezultatima istraživanja starohrvatskih groblja (Radovin, Kašić, Nin, Donji Biljani, Smilčić, Stankovci i dr.), a proučavao je i ranokršćansku i predromaničku sakralnu arhitekturu, plastiku i skulpturu te ranosrednjovjekovne sepulkralne spomenike (kamene sarkofage), kao i srednjovjekovni novac. Autor je knjiga Materijalna kultura Hrvata od 7–9. stoljeća (1980), Starohrvatsko groblje na Ždrijacu u Ninu (2007) i Starohrvatsko groblje na Maklinovu brdu u selu Kašiću kod Zadra (2010).

LIT.: A. Uglešić, O djelu profesora Janka Beloševića, Archaeologia Adriatica, 3(2009) 1.

O. Martinčić