Bertić, Vatroslav

Vatroslav Bertić, Samouka pokus pèrvi, Pešta 1847.

Bertić, Vatroslav (Ignac Josip), matematičar i mjernik (Orehovica, 7. VI. 1818 – Hum Zabočki, 1901). Sin umirovljenoga natporučnika Josipa (Jakoba Josipa; 1772–1844), vlasnika dobra Bertićevo kraj Orehovice, i Regine Antonije, rođ. Gregoroczy (Gregurevački), podrijetlom iz obitelji koja je ime dobila po posjedu Gregurovec u Varaždinskoj županiji, a bili su i vlasnici nekoliko imanja između Mača i Orehovice. Prvi zabilježeni članovi obitelji Gregoroczy živjeli su od 1486. u Krapini, a daljnji članovi obitelji spominju se od 1670. u župi Mače. Vatroslav je studirao tehniku na sveučilištu u Pešti, gdje je 1846. ili 1847. stekao zvanje mjernika, a potom je radio u Vrhovnome mjerničkom ravnateljstvu za združene kraljevine u Zagrebu, tijekom 1848. kao perovođa Bojnoga odsjeka Banskoga vijeća u Zagrebu, a poslije se vratio u mjerničko ravnateljstvo. Živio je u Radoboju, Orešju Humskome i okolici Zaboka. Prijateljevao je s Petrom Preradovićem i Bogoslavom Šulekom. Bio je član utemeljitelj (od 1845) i član uprave Matice ilirske (oko 1853) te suosnivač i prvi predsjednik (1862–64) Obrtničkoga društva u Zagrebu. Zauzimao se za matematičko opismenjivanje Hrvata i za hrvatsko nazivlje u matematici, smatrajući matematiku jednim od temelja kulturnoga obrazovanja (Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, 1846, 29). U djelu Samouka pokus pèrvi (1847) došao je do nekih elemenata matematičke logike te se zauzimao za učenje algebre i aritmetike kao cjeline. – Njegov sin Milutin (1848–1932) polazio je Kraljevsko gospodarsko-šumarsko učilište i ratarsku učionu u Križevcima (od 1864), a poslije je upravljao obiteljskim dobrom Bertićevo. Bio je vinogradar i povjerenik za suzbijanje filoksere (oko 1901) te načelnik općine Mače.

LIT.: Ž. Dadić i T. Radauš, Bertić, Vatroslav, Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb 1983. • Crtica Božidara Ručevića o Vatroslavu Bertiću, Bedekovčanski glasnik, 2(2007) 2.

R.