biljni svijet
prava kockavica, Fritillaria meleagris
sibirska perunika, Iris sibirica
vrba iva, Salix caprea (cvijet)
biljni svijet. U Hrvatskome zagorju zastupljene su sve tri glavne skupine biljaka: mahovine, papratnjače i sjemenjače.
Najjednostavnije su mahovine, biljke vlažnih i sjenovitih staništa. Gotovo i nema staništa gdje ih se ne nalazi, šumsko tlo, krovovi, kora drveća. Mahovine su isključivo kopnene biljke, samo su neke svojte prešle naknadno u vodu (nema ih u moru). Jedinke u pravilu rastu zajedno u velikome broju – busju. Tijelo mahovine čini gametofit, a sastoji se od korjenčića, stabalca i listića. Na gametofitu se razvija sporofit (držak i tobolac). U većine mahovina spolovi su odijeljeni: u muškome gametofitu razvijaju se muški spolni organi (anteridiji), a u ženskome ženski spolni organi (arhegoniji). Nakon oplodnje (krajem ljeta) na gametofitu se razvija sporofit, u tobolcu kojega se nalaze spore. Iz dozrelih spora raznošenih vjetrom razvija se gametofit i kružni tijek razmnožavanja se nastavlja. Evolucija ostalih biljaka išla je u smjeru redukcije gametofita, dok je u mahovina gametofit snažnije razvijen u odnosu na sporofit. Mahovine su nevaskularne biljke, što znači da nemaju pravih provodnih žila za provođenje vode. U Zagorju poznatije su vrste mahovina obični vlasak (Polytrichum vulgare) i zdenčara (Marchantia polymorpha). Obični vlasak jedna je od najvećih mahovina, a njegova brojnost u šumama podsjeća na sag. Umjesto korijena pod zemljom ima razvijene blijede nitaste izrasline, korjenčiće s pomoću kojih upija vodu. Jednostavno stabalce obraslo je gustim listićima. Po jednoj od podjela biljnoga svijeta mahovine se ubrajaju u biljke bescvjetnice jer nemaju cvijet.
Na višemu su stupnju evolucijskoga razvoja u odnosu na mahovine zelene trajnice papratnjače. One se dijele na prave paprati, preslice i crvotočine. U njih je gametofit slabije razvijen od sporofita u usporedbi s mahovinama. Sve papratnjače imaju podzemnu stabljiku i adventivno korijenje. Tijelo im čini stabljika, list i korijen, imaju razvijene žile kojima se provode voda i asimilati pa se govori o vaskularnim biljkama. Poznatije prave paprati na zagorskome su području obični jelenak (Asplenium scolopendrium), obični oslad (Polypodium vulgare), obična bujad (Pteridium aquilinum), šumska paprat (Dryopteris filix-mas) i dr. Obični jelenak pripada porodici slezenica (Aspleniaceae). Ta vazdazelena trajnica najčešća je na sjenovitim šumskim vapnenačkim staništima s rahlim i svježim tlom. Obični oslad pripada porodici oslada (Polypodiaceae). Naziva se i slatka paprat, a jedno od obilježja joj je dugi i polegli (nadzemni ili podzemni) podanak. Raste na polusjenovitim i sjenovitim mjestima, a rjeđe na suncu izloženu položaju. Porodici bujadi (Hypolepidaceae) pripada poznatija prava paprat, obična bujad. To je biljka polusjene bjelogoričnih i crnogoričnih šuma. Najčešće se nalazi na rubovima šuma, šumskim čistinama, požarištima ili sječinama. Raste ponajviše na ilovastim i pjeskovitim tlima s malo vapnenca. Šumska paprat pripada porodici paprati (Dryopteridaceae). To je biljka sjene bjelogoričnih, crnogoričnih i miješanih šuma. Najbolje uspijeva na rahlu i humusnu tlu. Običnu preslicu (Equisetum arvense) iz porodice preslica (Equisetaceae) kao najčešću preslicu može se naći uz putove, na poljima i sličnim staništima. Naraste do metra, a podanci joj prodiru duboko u tlo. U zagorskim šumama česta je biljka polusjene velika preslica (Equisetumtelmateia). Trajnice crvotočine u Zagorju žive na tlu za razliku od većine crvotočina tropskih područja koje žive isključivo kao epifiti. Među poznatijim je crvotočinama kijačasta crvotočina (Lycopodium clavatum) iz porodice crvotočina (Lycopodiaceae). Ima puzajuću stabljiku koja je katkad duga i do metra. Staništa su joj pretežito svijetle, najčešće vazdazelene šume, zatim vrištine, cretovi, gorski travnjaci, rubovi šuma te živice i čistine.
Treću, najrazvijeniju i po bogatstvu vrsta najbogatiju, biljnu skupinu čine sjemenjače. Za razliku od mahovina i papratnjača sjemenjačama nije potrebna voda tijekom razmnožavanja. Zahvaljujući sjemenki, po kojoj je i cijela skupina dobila ime, te su se biljke prilično brzo rasprostranile po kopnu. Sjemenka je zapravo mlada biljka, obavijena sjemenom lupinom koja štiti klicu i hranjive tvari. Nastupanjem povoljnih uvjeta sjemenka proklija, a prehranu mladoj biljci omogućuje pričuvna hrana. Sjemenjače se dijele na dvije velike skupine: golosjemenjače i, evolucijski naprednije, kritosjemenjače. Golosjemenjače su dobile naziv po tome što su im sjemeni zametci iz kojih nastaju sjemenke slobodni, odnosno nisu zatvoreni u plodnici kako je to u kritosjemenjača. Sve su golosjemenjače drvenaste biljke. Među golosjemenjačama najbrojnije su četinjače. U njih su listovi najvećim dijelom vazdazeleni. Ulogu cvijeta imaju češeri. Među četinjačama zagorskoga područja prepoznatljiviji su jela (Abies alba) i obični bor (Pinus sylvestris). Obje vrste pripadaju porodici borova (Pinaceae). Jelu nalazimo u gorama na višim nadmorskim visinama. Češeri su joj uspravni. Najčešće raste na duboku i hranjivu tlu s dosta vode i umjerenom temperaturom zraka. Obični bor naziva se i šumski bor i bijeli bor. U mladosti kora mu je crvenkastožuta dok sa starošću postaje deblja, sivosmeđa i izbrazdana. Na vapnenačkome tlu u gorama raste tisa (Taxus baccata) iz porodice tisa (Taxaceae). Za razliku od ostalih četinjača, sjemenka u tisa obavijena je crvenim sočnim omotačem arilusom kojim se hrane ptice i tako raznose sjemenke. Osim arilusa, svi su ostali dijelovi biljke otrovni. Tisa obično raste na području bukovih i bukovo-jelovih šuma zagorskih gora, uglavnom na sjevernim položajima na sjenovitim i vlažnim mjestima.
Najrazvijenije su biljke kritosjemenjače. U odnosu na golosjemenjače, u kojih su sjemeni zametci slobodni i goli, u kritosjemenjača su »skriveni« u plodnici. Kritosjemenjače se nazivaju i cvjetnjačama jer je plodnica dio cvijeta. Generativni su organi cvijet i plod, a vegetativni korijen, stabljika i list. Razvoj ploda smatra se velikim evolucijskim napretkom jer je time sjemenka znatnije zaštićena od sjemenki golosjemenjača. Kritosjemenjače se dijele na dvosupnice i jednosupnice. Porodici ružičnjača (Rosaceae) pripadaju primjerice šumska jagoda (Fragaria vesca), kupina (Rubus idaeus), poljska ruža (Rosa arvensis), obični glog (Crataegus laevigata) i dr. Istoj porodici pripadaju mnogobrojne kultivirane biljke. To su voćke zagorskih voćnjaka i okućnica (npr. trešnja, višnja, jabuka, kruška, marelica, breskva, mušmula i dr.). Oprašivanje obavljaju kukci. Osim bukve (Fagus sylvatica), bukvama (porodica Fagaceae) pripada primjerice hrast lužnjak (Quercus robur), drvo nizinskoga područja s visokim podzemnim vodama, te hrast kitnjak (Quercus petraea) na brdskome i gorskome području. Na južnim i jugozapadnim položajima gora raste hrast medunac (Quercus pubescens). Bukva u pravilu zauzima staništa viših nadmorskih visina. Pitomi kesten (Castanea sativa) također pripada spomenutoj porodici, a čest je u šumama zajedno s hrastom kitnjakom. Pitomi kesten uspijeva na umjereno kiselome tlu pretežito od 250 do 550 metara nadmorske visine. Iz porodice breza (Betulaceae) poznatije su vrste viseća breza (Betula pendula), crna joha (Alnus glutinosa), obični grab (Carpinus betulus) i dr. Česta vrsta, obični grab, u nizinama zajedno s hrastom lužnjakom čini šume hrasta lužnjaka i običnoga graba, a u višim nadmorskim visinama zagorskih pobrđa, brda i gora u sastavu je šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba. Iz porodice lijeske (Corylaceae) poznatije su vrste primjerice lijeska (Corylus avellana) i crni grab (Ostrya carpinifolia), koji s hrastom meduncem čini termofilne šume i šikare toplijih obronaka gora (npr. Strahinjščice). Iz porodice vrba (Salicaceae) poznatije su vrste bijela vrba (Salix alba), vrba iva (Salix caprea), rakita (Salix purpurea), jasika (Populus tremula) i bijela topola (Populus alba). Brijestovi (porodica Ulmaceae) rastu na nižim i višim područjima. U nizinama se može naći poljski jasen (Ulmus minor), a u gorama glatki brijest (Ulmus glabra). Od zeljastih biljaka među poznatijima je kopriva (Urtica dioica) iz istoimene porodice (Urticaceae). Na mnogim, pretežito travnjačkim staništima, nalaze se mnogobrojni predstavnici porodice žabnjaka (Ranunculaceae). To su primjerice zlatica (Ranunculus ficaria), žabnjak ljutić (Ranunculus acris), bijela šumarica (Anemone nemorosa), obična pavitina (Clematis vitalba) i dr. U vodama stajaćicama žuti cvjetovi i veliki listovi na površini vode pripadaju žutomu lokvanju (Nuphar lutea) iz porodice lopoča (Nymphaeaceae). Iz porodice makova (Papaveraceae) u proljeće je u svijetlim nizinskim šumama i šumarcima česta šuplja šupaljka (Corydalis cava), koju domaće stanovništvo naziva i čuček. Cvjetovi mogu biti bijeli, ljubičasti, plavkasti ili crvenkasti. Najpoznatija biljka crvenih latica ove porodice je mak turčinak (Papaver rhoeas), koji se još naziva crveni mak, divlji mak i žitni mak. Od velikoga broja vrsta porodice krstašica (Brassicaceae) može se izdvojiti primjerice livadna režuha (Cardamine pratensis), ljekovita češnjača (Alliaria officinalis), rusomača (Capsella bursa-pastoris) i dr. Istoj porodici pripadaju i mnoge kultivirane vrste koje se koriste u prehrani: kupus, cvjetača, brokula, gorušica i dr. Među najpoznatije proljetnice ubraja se mirisava ljubica (Viola odorata) iz porodice ljubica (Violaceae). Međutim, i ostale ljubice krase zagorske krajolike, primjerice bijela ljubica (Viola alba) i divlja maćuhica (Viola tricolor). U nizinskim šumama iz porodice javora (Aceraceae) može se naći klen (Acer campestre), a u višim područjima u sastavu listopadnih miješanih šuma javor mliječ (Acer platanoides). Među vrstama porodice mahunarki (Fabaceae) poznatije vrste su: bagrem (Robinia pseudoacacia), livadna grahorica (Vicia sepium), poljska djetelina (Trifolium campestre) i dr. Istoj porodici pripadaju i mnoge kultivirane biljke koje se koriste u prehrani ljudi (npr. grah i grašak) te u prehrani domaćih životinja (npr. djetelina i lucerna). Porodica štitarki (Apiaceae) dobila je ime po cvatu (skup cvjetova) u obliku štita. Poznatije su vrste volujsko oko (Hacquetia epipactis), kumin (Carum carvi), divlja mrkva (Daucus carota) i dr. I ta porodica ima više kultiviranih vrsta, npr. peršin, celer, mrkva i dr. Iz porodice jaglaca (Primulaceae) prepoznatljivi su rani jaglac (Primula vulgaris) i ciklama (Cyclamen purpurascens). Ljekoviti plućnjak (Pulmonaria officinalis) i ljubičasti gavez (Symphytum officinale) poznatiji su predstavnici porodice oštrolistaca (porodica Boranginaceae). Nadalje, čovjek u svojoj prehrani koristi više vrsta kultiviranih biljaka iz porodice pomoćnica (Solanaceae): krumpir, rajčicu i papriku. U prirodi je to velebilje (Atropa belladonna). Pripadnike porodice usnatica (Lamiaceae) najlakše prepoznajemo po cvijetu koji podsjeća na gornju i donju usnu pa im otuda i ime. Tu spadaju puzava ivica (Ajuga reptans), dobričica (Glechoma hederacea), velika mrtva kopriva (Lamium maculatum) i dr. U istoj su porodici poznate začinske biljke, majčina dušica i metvica. Suličasti trputac (Plantago lanceolata) i srednji trputac (Plantago media) poznati su predstavnici porodice trputaca (Plantaginaceae). Iz porodice maslina (Oleaceae) na zagorskome se području može naći crni jasen (Fraxinus ornus), kalina (Ligustrum vulgare) i dr. Među zvončićima (porodica Campanulaceae) poznatije su vrste patuljasti zvončić (Campanula patula) na travnjacima, a u šumama koprivolisni zvončić (Campanula trachelium). Mnoštvo vrsta ima porodica glavočika (Asteraceae). U njih nema pojedinačnih cvjetova već samo cvat. Među poznatijim su vrstama: tratinčica (Bellis perennis), obični stolisnik (Achillea millefolium), obična ivančica (Leucanthemum vulgare), maslačak (Taraxacum officinale) i dr.
Drugu skupinu kritosjemenjača čine jednosupnice, među kojima su najpoznatiji ljiljani (porodica Liliaceae). Tu spadaju medvjeđi luk (Allium ursinum), kranjski ljiljan (Lilium carniolicum), prava kockavica (Fritillaria meleagris), mnogocvjetni Solomonov pečat (Polygonatum multiflorum) i dr. Iz porodice sunovrata (Amaryllidaceae) poznatije su vrste visibaba (Galanthus nivalis) i proljetni drijemovac (Leucojum vernum). Poznatiji predstavnici porodice perunika (Iridaceae) su šafran (ili podlesak) (Crocus vernus), sibirska perunika (Iris sibirica), hrvatska perunika (Iris croatica) i dr. Porodica sitova (Juncaceae) zastupljena je s više vrsta, primjerice žablji sit (Juncus bufonius), šumska bekica (Luzula sylvatica) i dr. Mnogobrojnošću vrsta izdvaja se porodica trava (Poaceae), vrste koje su glavne sastavnice travnjaka. To su visoka ovsenica (Arrhenatherum elatius), livadni kistac (Cynosurus cristatus), livadni repak (Alopecurus pratensis), travnjačka busika (Deschampsia cespitosa), meka stoklasa (Bromus hordeaceus) i dr. Prirodu Hrvatskoga zagorja obogaćuju i biljke zanimljiva cvijeta iz porodice kaćuna (Orchidaceae): vranjak (Gymnadenia conopsea), bumbarova kokica (Ophrys fuciflora), mali kaćun (Orchis morio), blijedi kaćun (Orchis pallens) i dr.
Z. Dolenec