bisaško vlastelinstvo

bisaško vlastelinstvo, srednjovjekovno i novovjekovno zemljišno dobro na gornjoj Lonji, u pograničnome dijelu Zagorja prema Prigorju i križevačko-kalničkoj regiji. Od sredine XIV. st. u sastavu je Križevačke županije. Obuhvaćalo je krajnje istočne obronke Medvednice sa zapadne strane te dolinu u gornjem toku rijeke Lonje sa središtem u utvrdi Bisag. Na sjeveru je graničilo s grebengradskim vlastelinstvom, na istoku s plemićkim posjedom Miholjac, a sa zapadne ga je strane omeđivalo zelinsko vlastelinstvo te plemićki posjedi okupljeni u moravečki plemićki distrikt. Oblikovanje vlastelinstva započelo je 1328. kada je Mikac Bisaški dobio od Hektora Grebenskoga (Grebengradskoga) posjed Bisag te ga sjedinio sa svojim dotadašnjim posjedima. U rukama Mikčevih potomaka vlastelinstvo je bilo do 1478. kada su ga naslijedili Kaštelanovići i držali do 1620, kada je preminuo Ivan VI. kao posljednji muški potomak obitelji. Potom je kralj Ferdinand II. Habsburgovac darovao bisaško vlastelinstvo Jurju V. Zrinskomu. Njegovi potomci vladali su Bisagom sve do sloma Zrinsko-frankapanske urote 1671, kada ga je preuzela Kraljevska komora zajedno s drugim njihovim posjedima. Nakon toga bisaško su vlastelinstvo posjedovale plemićke obitelji Gereczy i Rattkay, u nepoznato doba stekao ga je Baltazar Patačić iz grofovskoga ogranka te obitelji. U rukama njegovih potomaka Bisag je bio do oko 1746, kada su ga prepustili A. Jankoviću u zamjenu za njegov udjel na posjedu Martijanec. Nakon Antunove smrti 1765. vlastelinstvo je naslijedila njegova kći Ana, supruga Franje I. Draškovića. Njihovi potomci držali su vlastelinstvo do ukidanja kmetstva 1848, kada je ono podijeljeno na veleposjed Draškovića i sitne seljačke posjede, nastale na nekadašnjemu rustikalu bisaškoga vlastelinstva. Glavne gospodarske grane vlastelinstva bile su vinogradarstvo i uzgoj stoke (osobito svinjogojstvo), a dodatni prihod donosila je mitnica u Bisagu. Bisaško vlastelinstvo ubrajalo se među manja i slabo naseljena vlastelinstva u Banskoj Hrvatskoj. U doba osmanske navale na Hrvatsku tijekom XVI. st. bilo je stup obrane gornje Lonje. Zbog naleta Osmanlija u prvoj polovici XVI. st. smanjio se broj stanovnika i naselja na vlastelinstvu, a do oporavka je došlo potkraj XVI. i u XVII. st. U sklopu vlastelinstva nalazilo se trgovište Bisag (oppidum Bygzad), koje se prvi put spominje 1488. U XVI. st. položaj njegovih stanovnika bio je u svemu izjednačen s položajem kmetova. God. 1755. bisaški su kmetovi tijekom Križevačke bune zauzeli bisašku utvrdu. Uz bisaško trgovište početkom XVII. st. na vlastelinstvu je bilo samo pet seoskih naselja: Komin, Mirkovec, Podwoechwe, Zalowczy i Surdowec. Tijekom XVI. st. započelo je na vlastelinstvu oblikovanje manjih alodijalnih plemićkih posjeda vlastelinskih službenika i drugih plemića. God. 1598. spominju se posjedi Ane Suzane Kaštelanović, Ladislava Kaštelanovića, župnika župe sv. Marije Djevice u Bisagu, te Petra Kozlovića, Barbare Gegačić, Jurja Femena i Martina Končića u Viničinome.

LIT.: S. Hajduk, Bisag u seljačkoj buni 1755, Kaj, 6(1973) 4–5. • J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976.

K. Regan