Bistrica

ostatci utvrde

Bistrica, srednjovjekovna utvrda iznad sela Podgrađa nedaleko od Marije Bistrice. Prvi se put spominje 1327. kao posjed Nikole Ludbreškoga, 1359–1452. u rukama je plemićke obitelji Ćuz. Potom je njome gospodario erdeljski podvojvoda Nikola, a od 1481. plemićka obitelj Bradač, koja je podno nje u Podgrađu između 1555. i 1557. sagradila manju utvrđenu rezidenciju. U rukama Bradačevih Bistrica je bila do 1579. kada je po ženskoj lozi prešla u posjed bisaških Kastellanffyja, koji su njome gospodarili do 1620. kada je preminuo Ivan III., posljednji muški potomak obitelji. U doba komorske uprave (1620–54) Bistrica je napuštena, a utvrđenu rezidenciju u Podgrađu stekao je Ladislav Črnkovečki. Poslije je na mjestu kurije u Podgrađu oko 1822. bio sagrađen istoimeni dvorac, srušen nakon Prvoga svjetskog rata. Ostatci Bistrice nalaze se na brdu Gradini, neposredno iznad Podgrađa. S tri strane okružuju je strmi obronci, dok je od ostatka hrpta s južne strane odvojena obrambenim jarkom. Od nekadašnje utvrde izdužena tlocrta danas su se sačuvale tek tri velike ovalne zemljane uzvisine strmih obronaka i ravnoga vrha, između kojih su široki prokopi, u središtu kojih stoje dugački i uski nasipi, na koje su se oslanjale konstrukcije drvenih mostova između uzvisina.

LIT.: L. Dobronić, Po starom Moravču, Zagreb 1979. • R. Vučetić, Prostorni razvoj Marije Bistrice, Hrvatsko zagorje, 9(2003) 2. • K. Regan, Srednjovjekovne obrambene građevine porječja Krapine (I.), Kaj, 40(2007) 4–5.

K. Regan