Bitka kraj Maruševca

Bitka kraj Maruševca, oružani sukob hrvatskih postrojba s Osmanlijama 4. X. 1542. u Varaždinskome polju kraj Maruševca. U jesen 1542. provalio je bosanski sandžak-beg Ulama s hercegovačkim sandžak-begom Malkočem i požeškim sandžak-begom Muratom Tardićem s približno 6000 vojnika u varaždinsku Podravinu preko Križevaca, Kalnika i Varaždinskih Toplica. Nakon neuspjela pokušaja opsade Varaždina i predaha u susjednome selu Biškupcu, gdje su postavili privremeni tabor, dio osmanskih snaga odvojio se te se uputio prema Štajerskoj u pljačku. Na putu prema Vinici i Zavrču, gdje su mislili prijeći Dravu, iz zasjede ih je kraj Maruševca zaskočila vojska hrvatsko-slavonskoga bana Nikole IV. Zrinskoga od približno 700 konjanika i nekoliko tisuća pješaka te ih razbila. Zrinskome se u potiskivanju preostalih Osmanlija iz varaždinske Podravine pridružio đurđevački kapetan Luka Sekelj. Kada je Zrinski navalio na Osmanlije iz marčanske doline kraj Vinice, istodobno je na njih iz varaždinskoga predgrađa nasrnuo Sekelj. U tim borbama stradalo je mnogo Osmanlija, među ostalim i najstariji Ulamin sin Džafer, kojega je pogubio Ivan Margitić, banski konjanički časnik. Iako bitka kraj Maruševca nije trajno zaustavila osmanske prodore u Hrvatsko zagorje i varaždinsku Podravinu, ipak ih je u nekoliko sljedećih mjeseci odvratila od prodora u te krajeve.

LIT.: M. Mesić, Život Nikole Zrinjskoga Sigetskog junaka, Zagreb 1866. • V. Klaić, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća, 5, Zagreb 1973.

K. Regan