Bizjak, Jakov

Jakov Bizjak, kipovi anđela na glavnome oltaru, 1886, župna crkva sv. Ane, Lobor

Bizjak, Jakov (Bisjak, Bissjak, Vissjak, Wisiak, Jakob), kipar i pozlatar (Krapina, druga polovica XIX. st.). Slovenskoga je podrijetla, školovan u drvorezbarskoj radionici u Sloveniji. U Zagreb je došao 1858, potom se 1862. nastanio u Krapini, gdje je otvorio kiparsku radionicu. O njegovoj kiparskoj djelatnosti u Krapini donose podatke izvori i novinske vijesti od 1862. do kraja 1890-ih. Razvio je vrlo plodnu i razgranatu djelatnost u Hrvatskome zagorju, Podravini i Međimurju. Izrađivao je arhitektonske konstrukcije oltara, kipove u drvu i kamenu, obnavljao oltare, svetačke kipove i namještaj u crkvama i kapelama u Klupcima, Završju Začretskome, Komoru, Gornjem Jesenju (potpis s godinom 1864), Peterancu, Zlataru, Svetoj Mariji na Muri, Loboru, Sigetcu, Krapini, Mihovljanu, Orehovici, Svetome Križu Začretju, Velikome Komoru, Vinagori, Virju, Zlataru i Zrinskome Topolovcu. God. 1864. sudjelovao je na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu. Bizjakovi raniji radovi imaju izrazite klasicističke značajke u oltarnoj arhitekturi i ornamentici uz kasnobarokne prizvuke shvaćanja skulpture, a u kasnijim radovima primjetan je sve veći utjecaj historicizma, s elementima pučke drvorezbarske tradicije.

LIT.: I. Kraševac, Jakov Bizjak: kipar i pozlatar, Gornja Stubica 2006.

A. Kaniški