Bollé, Herman

Bollé, Herman (Carl Ferdinand Hermann), arhitekt (Köln, Njemačka, 18. X. 1845 – Zagreb, 17. IV. 1926). Završio šest razreda realke i dva viša razreda graditeljske škole. Usavršavao se u crtanju kod oca (1864–67). Istodobno je radio kod arhitekta Seidmanna u Bonnu 1867. i na Sveučilištu studirao povijest umjetnosti. Radio je u atelijeru Heinricha Wiethasea (1867–70) i Friedricha von Schmidta (1872–79), te istodobno studirao na Carskoj i kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti. Antičke, srednjovjekovne i renesansne spomenike proučavao je na putovanjima po Njemačkoj (1873) i Italiji (1875–76), gdje je susreo Josipa Jurja Strossmayera i Izidora Kršnjavoga. U Hrvatskoj je boravio od proljeća 1876. Bio je član Društva umjetnosti (1879–90), suosnivač i ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt (1890–1902) te suosnivač i ravnatelj Obrtne škole (1882–1914). Najplodniji arhitekt historicizma u hrvatskoj arhitekturi druge polovice XIX. st. čiji opus obuhvaća obnove postojećih i izgradnje novih crkvenih i javnih spomenika u stilu neoromanike, neogotike, njemačke ili talijanske neorenesanse, neobizanta i narodnoga graditeljstva. Dio graditeljskih radova rasprostranjen je na području Hrvatskoga zagorja. Nakon razornoga potresa 1880, nadzirao je obnovu dvora u Konjščini (1881–82), izveo nacrt obnove kapele sv. Roka u Tugonici (1881), koju su proveli Antun i Franjo Venchierutti, izveo nacrt obnove kapele sv. Ladislava u Podgorju Bistričkome (1881), obnovio župnu crkvu i dvor u Velikome Trgovišću (1884) te župnu crkvu u Zlataru (1886) i kapelu sv. Mateja u Svetome Mateju kraj Gornje Stubice (1894; po nacrtima izveden glavni oltar). Izveo je i nerealizirane nacrte za potresom oštećene građevine: kapelu Sv. Fabijana i Sebastijana u Slanome Potoku kraj Gornje Stubice (1890), župnu crkvu u Desiniću (1895) i pavlinsku crkvu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi (1897). Najznačajniji Bolléov rad na području Zagorja jest pregradnja hodočasničke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici u stilu talijanske (arkade) i njemačke (pročelje) neorenesanse (1878–85; početne pripremne crteže radio je u suautorstvu s Enricom Nordijem). Novoizgrađeni su spomenici neogotička grobnica obitelji Jelačić u Novim dvorima zaprešićkima (1883–84) i neogotički spomenik L. Vukelića u Svetome Križu Začretju iz 1887 (oboje izveo Ignjat Franz). Izveo je i nacrt po kojemu je tvrtka Heferer izradila orgulje za župnu crkvu u Krapini (1885). Projektirao je činovničku kuću i gospodarske zgrade na imanju Weiss u Budinščini (1890), te je izradio nacrt zastave DVD-a Krapina (1906–07).

LIT.: D. Damjanović, Arhitekt Herman Bollé, Zagreb 2013.

A. Kaniški