Branjug, Juraj
Branjug, Juraj, zagrebački biskup (Zagorska Sela, 11. XI. 1677 – Zagreb, 28. IV. 1748). Nakon početnoga školovanja u Zagrebu, studirao je filozofiju u Beču (1695–98) i teologiju u Bologni (1698–1702). Potom je bio župnik u Zlataru, 1708. imenovan je zagrebačkim kanonikom, a od 1713. djelovao je kao čazmanski te od 1716. kao kalnički arhiđakon. Na prijedlog zagrebačkoga biskupa Mirka Esterházyja imenovan je 1723. njegovim nasljednikom i potvrđen 1727. God. 1733–41. obavljao je dužnost banskoga namjesnika. Kao biskup objavio je novi obrednik i više pastoralnih priručnika, poticao održavanje pučkih misija, utemeljio mnogobrojne nove župe te pomagao školovanje mladih. Osobito se istaknuo kao naručitelj umjetničkih djela i inicijator gradnje novih crkava; pod njegovim je pokroviteljstvom djelovala drvorezbarska majstorska radionica, u kojoj su izrađivani oltari i različiti predmeti za opremanje crkava diljem biskupije (župne crkve sv. Ladislava u Pokupskome i Pohoda Blažene Djevice Marije u Čučerju, crkva sv. Marka u Zagrebu, franjevačka crkva Marijina Uznesenja u Samoboru), a u katedralnoj riznici sačuvani su vrijedni primjeri umjetničkoga obrta i tekstila iz njegova doba. Također je potaknuo obnovu i dogradnju dotrajala biskupskog dvora unutar obrambenih zidina Zagrebačke katedrale, čime je nastao jedan od najreprezentativnijih primjera barokne arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj.
LIT.: J. Buturac, Branjug, Juraj, Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb 1989. • J. Batelja i dr., Zagrebački biskupi i nadbiskupi, Zagreb 1995. • D. Baričević, Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske, Zagreb 2008.
I. Mandušić