Bratulić, Šimun

Bratulić, Šimun, zagrebački biskup (Sveti Petar u Šumi, oko 1550 – kurija Ižakovci, općina Beltinci, Slovenija, 4. V. 1611). Pripadnik pavlinskoga reda; filozofiju i teologiju studirao je u Rimu, nakon toga bio je prior nekoliko pavlinskih samostana. God. 1591. izabran je za vrhovnoga poglavara pavlinskoga reda u Lepoglavi, od 1598. obavljao je službu srijemskoga, a od 1604. zagrebačkoga biskupa, istodobno zadržavši naslov pavlinskoga generala. Sudjelovao je u protuosmanskim ratovima. Zbog ratnih prilika dao je 1605. iz lepoglavske crkve prenijeti dragocjenosti u Zagreb i Cesargrad. Kao biskup proširio je Biskupsko sjemenište te se zauzimao za bolje obrazovanje redovnika školujući ih u inozemnim zavodima i učilištima, a kako bi potaknuo kulturni i prosvjetni život Biskupije, 1606. omogućio je dolazak isusovačkoga reda u Hrvatsku te mu darovao samostan s crkvom sv. Katarine u Zagrebu. Važnu je ulogu imao i u katoličkoj obnovi, u okviru koje je bio zadužen za provedbu saborskih odluka protiv protestanata (1604).

LIT.: A. Sekulić, Šimun Bratulić i Mirko Esterházy – istaknuti pavlini i zagrebački biskupi, Historijski zbornik, 44(1991). • J. Batelja i dr., Zagrebački biskupi i nadbiskupi, Zagreb 1995.

I. Mandušić