brončano doba

nalazište Špičak

nalazi iz Bistre u Arheološkome muzeju u Zagrebu

crteži oružja, okolica Budinščine

brončano doba, prapovijesno razdoblje obilježeno uporabom bronce u izradbi oruđa, oružja i nakita, kojemu početak i završetak na različitim stranama svijeta nije bio istodoban. Dok uporaba bronce na Bliskome istoku počinje u prvoj polovici III. tisućljeća pr. Kr., u jugoistočnoj Europi započinje sredinom III. tisućljeća pr. Kr., u srednjoj u drugoj polovici III. tisućljeća pr. Kr., a u sjevernoj Europi početkom II. tisućljeća pr. Kr. Brončano doba uglavnom završava oko 750. do 700. pr. Kr. Tijekom toga razdoblja dolazi do niza promjena u svakodnevnome životu. Glavne su djelatnosti stočarstvo i ratarstvo; izum i primjena plugova, koje su obično vukli volovi, znatno je utjecao na proizvodnju hrane. Iskorištavanje rudnih bogatstava utjecalo je na razvoj kovinske proizvodnje, obrta, trgovine, umjetničkih ostvarenja u graditeljstvu, slikarstvu i umjetničkome obrtu te na niz promjena u strukturi življenja dotadašnjih društvenih zajednica. Cirkulacija mnogobrojnih tipova predmeta na širem prostoru srednje Europe upućuje na razdoblje razvijenih komunikacija, trgovine i razmjene. U srednje brončano doba u Hrvatskome zagorju razvija se skupina s litzenskom keramikom (Velika pećina, Vindija, Lobor – Majka Božja Gorska, Lobor – Pavlova pećina) te kultura grobnih humaka (Lobor – Majka Božja Gorska). Kasno brončano doba obilježava kultura polja sa žarama. Postoje mnogobrojna nalazišta i bogate ostave s oružjem, oruđem, nakitom i različitim sirovinama. Iz kasnoga brončanog doba potječu mnogobrojne visinske utvrde, koje uz ostave svjedoče o nemirnu vremenu u kojemu su ratovi bili česti i u kojemu je postojala vojna aristokracija. Uz najbolje istražena nalazišta – Špičak, gdje je ustanovljena golema utvrda, te Lobor – Majka Božja Gorska, gdje je potvrđen kontinuitet života od srednjega do kasnoga brončanog doba, u Hrvatskome zagorju nalaze se i mnoge druge visinske utvrde, mahom ponovno naseljene u kasnoj antici i kasnome srednjem vijeku poput Kostela, Krapine – Stari grad, Židovskoga grada u Krapinskoj Podgori, Svete Magdalene u Krapinskim Toplicama, Kamenjaka u Donjoj Stubici, Kamenoga Vrha – Gaveznica, Kukelja u Donjoj Višnjici, Želimora, Židovine, Gradinovca, Pogorišća kraj Svetoga Ivana Zeline itd. Iz toga razdoblja potječu i bogate ostave u Budinščini, Donjoj Poljani, Kamenoj Gorici, Miljani, Nemškome gradecu i Vinskome vrhu u Topličici, Podrutama te slučajni nalazi otkriveni u Bednji, Vindiji i Zlataru. Prema brojnosti i geografskoj raširenosti visinskih utvrda, naselja, ostava i slučajnih nalaza može se zaključiti da je u nemirnim vremenima kasnoga brončanog doba zaklonjeno područje Hrvatskoga zagorja bilo gusto naseljeno i jedno od središta intenzivnije metalurške djelatnosti.

LIT.: K. Vinski-Gasparini, Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar 1973. • Praistorija jugoslavenskih zemalja, 4, Sarajevo 1983.

K. Filipec