Broz, Ivan
Broz, Ivan, jezikoslovac i književni povjesničar (Klanjec, 21. I. 1852 – Zagreb, 25. XII. 1893). Tri razreda osnovne škole završio je u Klanjcu, četvrti u Varaždinu. Gimnaziju je pohađao u Karlovcu (1864–66), Požegi i Zagrebu, gdje je u Nadbiskupskome liceju 1872. i maturirao. U Innsbrucku je potom započeo studij teologije, ali ga je 1874. napustio i vratio se u Zagreb, gdje je do 1876. bio namjesni učitelj. Te godine na novootvorenome Hrvatskome sveučilištu u Zagrebu upisao je studij hrvatskoga jezika, povijesti i zemljopisa. God. 1880. bio je namjesni te pravi učitelj u osječkoj realci; 1883. premješten je u Požegu, a od 1884. profesor je hrvatskoga jezika u zagrebačkoj gimnaziji. God. 1886. za Maticu hrvatsku priredio je prvi dio prve knjige Hrvatskih narodnih pjesama. Nakon što je 1888. doktorirao, 1889/90. pohađao je u Beču predavanja i seminare kod Vatroslava Jagića, a potom je, da bi upoznao štokavski govor, putovao južnohrvatskim krajevima, Hercegovinom i Crnom Gorom. Bavio se prevođenjem pripovjedaka i putopisa poljskih autora (Jozef Ignacy Kraszewski – 1877. Matica hrvatska objavila je Brozov prijevod njegova romana Pjesnik i svijet, Henryk Sienkiewicz, Suzana Kornaczowa) koje je 1879–93. objavljivao u Viencu. U tome časopisu objavljivao je književnopovijesne crtice (1879), tekstove o Jerneju Kopitaru, Juniju Palmotiću, Osmanu Ivana Gundulića i dr. (1880, 1883, 1891), kao i priloge folklorističke i jezične tematike (1884, 1885, 1888, 1891). Brozovo purističko djelovanje uočava se u Filologijskim sitnicama koje je objavljivao u Hrvatskome učitelju (1886), Viencu (Filologičke sitnice, 1889, 1891) i Pobratimu (Pabirci, 1893), dva broja (4–6), kojega je i uredio, a u Hrvatskome učitelju (1887–88) i Nastavnome vjesniku (1892) i druge jezikoslovne priloge. U Crticama iz hrvatske književnosti (1–2, 1886–88) prikazao je najstarije hrvatske jezične i književne spomenike. God. 1887. priredio je novo izdanje Osmana Ivana Gundulića, a 1892. dopunio Kristijadu i objavio Atalantu Junija Palmotića. Sudjelovao je i u izradbi školskih udžbenika.
Najpoznatije Brozovo djelo jest Hrvatski pravopis, koji je počeo izrađivati 1889, a objavio 1892. Pravopis je slijedio fonološko načelo; ponovno je izišao 1893, a sljedeća četiri izdanja (1904, 1906, 1911. i 1915) priredio je D. Boranić, koji ga je, s manjim izmjenama, 1921. objavio samo pod svojim imenom. Broz je, služeći se ponajviše djelima Vuka Stefanovića Karadžića, Đure Daničića te narodnim stvaralaštvom, skupio više od 100 000 listića za Rječnik hrvatskoga jezika, što ga je dovršio i 1901. izdao njegov ujak F. Iveković. Rječnik je, uz Hrvatski pravopis i Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (1899) Tome Maretića, jedno od triju temeljnih djela za standardizaciju hrvatskoga jezika krajem XIX. i početkom XX. st. Broz je skupio građu i za rječnik Antibarbarus, koji nije tiskan, a namjeravao je napisati i gramatiku hrvatskoga književnog jezika. U novije doba objavljene su mu Filološke sitnice i pabirci (2000), a izbor iz ključnih jezikoslovnih tekstova u knjizi Jezikoslovne rasprave i članci (2001); obje priredio Marko Samardžija.
LIT.: Z. Vince, Ivan Broz, Zagreb 1992. • M. Samardžija, Ivan Broz, u: Jezikoslovne rasprave i članci, Zagreb 2001.
J. Lukec