budim

budim (budin), po pučkoj etimologiji toponim na hrvatskome i mađarskome području, koji je izvorno označavao položaj nekadašnje utvrde. Po nekim teorijama, semantički je motiviran stražarskim bdjenjem. Praslavenskoga je podrijetla, nastao od glagola bdjeti, odnosno od korijena *bud-, koji je očuvan u svim slavenskim i baltičkim jezicima pa tako i u imperfektnome kauzativu buditi (1. lice jednine budim). Korijen je sadržan u starim toponimima Budinjak, Budinščak, Budinščina i u panonskih Slavena budin ili budim. U Hrvatskome zagorju sadržan je u nazivu općinskoga središta Budinščina, u nazivu brežuljka Budim u bednjanskoj dolini, oko 2 km istočno od Lepoglave, te kao ime arheološkoga nalazišta Budinščak kraj Donje Voće.

LIT.: P. Skok, Etimološki rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, 1, Zagreb 1917. • M. Šimek i dr., Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, Varaždin 1990. • M. Šimek, Arheološka topografija Lepoglave i okolice, u: Lepoglavski zbornik 1993, Zagreb 1994.

K. Regan