Car, Janko
Car, Janko, političar i pisac (Škaričevo, 20. XII. 1822 – Zlatar, 30. V. 1876). Potomak zagorske vlastelinske obitelji podrijetlom iz Crikvenice. Osnovnu školu završio je u Zlataru, gimnaziju u Zagrebu, gdje je na Pravnome fakultetu diplomirao 1845. Radio je u upravi u različitim mjestima u Hrvatskome zagorju, bio je savjetnik u hrvatskome ministarstvu u Budimpešti, potom 1861–71. narodni zastupnik Krapine u Hrvatskome saboru; član Hrvatskoga kraljevinskog odbora i izaslanik Hrvatske na zajedničkome saboru u Budimpešti. Autor je libreta (koji je preradio Dimitrija Demeter) za operu Ljubav i zloba (1846) Vatroslava Lisinskoga. U Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj (1846, 15) iz te opere objavljena mu je pjesma Zbor seljakah. Pisao je pjesme i članke o krapinskim kazališnim predstavama koje je objavio u Danici ilirskoj (1842) i Zori dalmatinskoj (1844). Za krapinsku diletantsku kazališnu družinu, u kojoj je i glumio, preveo je pokladnu igru Najmitelj Vampušić iz Gladuševa (1843) Augusta Kotzebuea. God. 1861. u Zagrebu mu je (u suautorstvu s Otonom Vitkovićem) izvedena junačka igra s pjevanjem u tri čina Crnogorci ili Krvna osveta (tiskana 2005. u Beogradu pod naslovom Crnogorska osveta ). Pisao je prigodnice i pohvalnice: Korneliji Kukuljević Sakcinski, supruzi I. Kukuljevića Sakcinskoga, ispjevao je pjesmu Molba, koju je uglazbio Lisinski, a objavljena je, povodom njezine smrti, u Tjedniku bjelovarsko-križevačkome (1897/98, 19). Autor je i prigodnice Blagorodnomu i visokoučenomu gospodinu Petru Klemeniću (1839), učitelju Kraljevskoga zagrebačkoga glavnog učilišta, ispjevane povodom njegova rođendana, a napitnicom Složno, bratjo i sestrice zastupljen je u zbirci Slava lĕpote (1843) koju je poslije objavio i Milivoj Šrepel u Građi za povijest književnosti hrvatske (1901, 3).
J. Lukec