Car, Stjepan

Car, Stjepan, političar i pisac (Škaričevo, 24. IX. 1818 – Beč, 4. IX. 1900). Završio je studij prava te kratko predavao mađarski jezik u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji. Nakon položenoga odvjetničkog ispita 1847, radio je u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji. Kao Gajev izaslanik boravio je 1842–45. u Beogradu, gdje je 1844. s Františekom Zachom, češkim političarom u službi poljskoga kneza Adama Jerzyja Czartoryskoga, sklopio sporazum kojim je prihvaćena poljska koncepcija južnoslavenskoga ujedinjenja, odnosno ujedinjenje južnoslavenskih naroda koji žive na području Osmanskoga Carstva i Habsburške Monarhije oko Kneževine Srbije. God. 1848. sudjelovao je u radu Hrvatskoga sabora kao zastupnik Varaždina te bio član izaslanstva koje je Narodna zahtijevanja predalo caru i kralju Ferdinandu I. Iduće godine bio je veliki sudac u Međimurju i član Komisije za slavensku pravno-političku terminologiju, a 1850. županijski savjetnik u Požegi. Od 1860. do umirovljenja 1868. bio je službenik, potom tajnik Hrvatske dvorske kancelarije u Beču. Bio je član Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva (od 1842), Matice ilirske (od 1844) i Družtva za jugoslavensku povjestnicu i starine (od 1850). Autor je političke brošure Sanja Stěpana Cara noćju medju 20. i 21. ožujka 1848. snivana (1848), u kojoj se zauzima za demokratske slobode u Hrvatskoj u okviru Ugarske. S Božidarom Petranovićem privremeni je urednik Sveobćega deržavo-zakonskog i vladinoga lista za Carevinu Austriansku (1849). Surađivao je u Danici hrvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj, u Jahrbücher für slawische Literatur und Wissenschaft te u Narodnim novinama.

LIT.: V. Žážek, Suradnja Ljudevita Gaja s Františekom Zachom, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 3(1973). • M. Kaminski, Car, Stjepan, Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb 1989. • P. Żurek, Nova interpretacija geneze Načertanija: srbocentrizam Hotela Lambert i Hrvati, Scrinia Slavonica, 6(2006).

R.