Carević, Josip Marija

Carević, Josip Marija, biskup (Metković, 16. II. 1883 – Strmec kraj Velikoga Trgovišća, 10. V. 1945). Gimnaziju je završio u splitskome sjemeništu, a na Papinskome sveučilištu Gregoriani studirao filozofiju i teologiju, gdje je i doktorirao. Za svećenika je zaređen u Rimu 1908, a za dubrovačkoga biskupa imenovan je 1929. Dao je 1935. podići križ na Srđu, danas jedan od simbola Dubrovnika. Dubrovčani su ga prozvali »dobri pastir i otac siromaha«, a poznat je po zauzimanju pred vlastima za Hrvate koji su bili proganjani zbog pjevanja domoljubnih pjesama nakon Šestosiječanjske diktature 1929. S dužnosti je odstupio 1940. Stavivši se na raspolaganje nadbiskupu Alojziju Stepincu kao umirovljeni naslovni biskup turskoga Aristiuma, otišao je živjeti u Strmec kraj Velikoga Trgovišća. Budući da se za rata uspješno zauzimao kod Nijemaca za osuđene simpatizere partizana, nije poslušao nadbiskupov savjet da se skloni u Zagreb pred kraj rata. Pod sumnjom da je surađivao s neprijateljem, partizani su ga ubili u šumi. Grob mu još uvijek nije pronađen. O njegovu životu i djelu održan je 2000. simpozij u Dubrovniku, a uz 120. obljetnicu njegova rođenja dubrovački ogranak Matice hrvatske 2002. objavio je knjigu. Romansirana biografija M. Ivanjeka o biskupovu životu, Veliki petak 1945.: Biskup Carević. Život za narod – smrt u ime naroda, doživjela je već tri izdanja (2018, 2020. i 2022).

LIT.: S. Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke, Zagreb 1998. • Ž. Puljić i M.Vidović (prir.), Josip Marija Carević, biskup dubrovački, 1883–1945, Dubrovnik–Metković 2002.

M. Ivanjek