Carion, Henri

Henri Carion, L'Image de Notre-Dame-de-Grace, Pariz 1852.

Carion, Henri (Hinko), poduzetnik i pisac (Cambrai, Francuska, 1812 – Gornja Bistra, 23. IV. 1892). Potječe iz ugledne francuske plemićke obitelji podrijetlom iz Belgije. Od 1842. u braku je s Marie Orbecchi de Pietery (Milano, 1823 – Gornja Bistra, 12. VIII. 1885), s kojom je imao kćer Marie-Donnée (Mariedonna) (Pariz, 25. XI. 1861 – Zagreb, 20. VI. 1941). Nakon završetka školovanja u rodnome gradu otišao je s braćom u Pariz, gdje se uz prekide bavio tiskarstvom i nakladništvom. God. 1855. preuzeo je vođenje novčarskoga društva La Société du credit des Paroisses, za potrebe kojega je 1861. kupio plemićko dobro i dvorac Cernik u zapadnoj Slavoniji, a iduće godine plemićki posjed i dvorac Gornju Bistru u istoimenome naselju na zapadnim obroncima Medvednice, gdje se trajno nastanio. Na zagorskoj strani Medvednice, nedaleko od današnje skijaške žičare i šumarske kuće na Oštrici, otvorio je 1864. rudnike galenita ili olovnih sjajnika (danas Francuski ili Carionovi rudnici), za potrebe kojih je u Gornjoj Bistri sagradio rudarsku koloniju s pogonima za obradbu rude (talioničke peći) te izgradio cestu iz Gornje Bistre prema Medvednici. Zbog male količine srebra u otkopanoj rudi ubrzo je odustao od daljnje eksploatacije rudnika, a 1868. u dva je navrata bio optužen za gospodarski kriminal te bio zatvoren u Zagrebu. Društvo je 1870. proglasilo stečaj, a Carion se povukao iz javnoga života na imanje u Gornjoj Bistri, gdje je 1887. otvorio mlin (poslije elektrificiran). Godine 1882. dio imanja zakupili su francuski redovnici trapisti i izgradili kapelu. Uz poduzetništvo, Carion se bavio i književnošću te je napisao i anonimno na francuskome jeziku objavio povijesnu dramu Les Hunyadi. Drame en cinq actes et en prose, tiré de l’histoire de Hongrie, par un Francais résidant depuis plus de vingt ans en Autriche-Hongrie (1888), o ugarskoj vladajućoj dinastiji Hunyadi. Također je na francuski preveo hrvatsku himnu Lijepa naša, koju je objavio Louis de La Roque u knjizi Trois mois en Croatie: souvenirs de voyage en Autriche-Hongrie (1880). – Nakon Henrikove smrti dvorac i posjed u Gornjoj Bistri naslijedila je kći Marie-Donnée. U dvorcu je okupljala umjetnike (M. Krleža, Karlo Bedeković Komorski, Nasta Rojc) te ju je lokalno stanovništvo zvalo frajlica Karjonka. Dio imanja 1892. prodala je Gustavu Pongratzu, vlasniku plemićkoga dobra i dvorca Jakovlje, a dio 1895. grofu Miroslavu Kulmeru. U zagrebačkoj Bosanskoj ulici sagradila je kuću, u koju se preselila 1939. nakon što je dvorac i ostatak imanja prodala industrijalcu Franji Kolaru.

LIT.: D. Detoni-Dujmić, Carion, Henri (Hinko), Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb 1989. • M. Bombardelli, Francuski rudnici na Medvednici, Speleolog, 50–51(2002–03). • Lj. Dobrovšak i D. Sironić, Povijest bistranskog kraja do 1990, u: Bistra, Bistra 2014.

K. Regan