Ceboci (Cebovečki)

Ceboci (Cebovečki), plemićka obitelj s posjedima u nekadašnjim županijama Varaždinskoj i Križevačkoj od XIV. do XX. st. Obitelj je ime dobila po posjedu Cebovec u Petrovoj Gori kraj Lobora. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s nekoliko većih obiteljskih posjeda te ženidbenim vezama s uglednim zagorskim plemićkim obiteljima (Orehovečki od Svetoga Petra, Orehovački, Kallay, Jurinić, Belošević, Gubaševački, Fodroci, Getz, Galjuf, Plenar, Ožegović i dr.), Ceboci su se u XIX. st. uzdignuli među uglednije plemićke obitelji zlatarsko-belečkoga kraja.

Po obiteljskoj tradiciji potječu od Ivana (druga polovica XIV. st. – poslije 1410), koji je od hrvatsko-ugarskoga kralja i rimsko-njemačkoga cara Sigismunda Luksemburgovca dobio povelju kojom je svojoj kćeri Jeleni (druga polovica XIV. st. – poslije 1410) osigurao pravo nasljedstva svih svojih posjeda. Ivan je imao braću, danas nepoznata imena, koji su utemeljili cebovečku, gornjozagorsku (izumrla u XVI. st.) i križevačku granu obitelji (izumrla u XVII. st.). Svi današnji potomci potječu od Jurja (? – poslije 1590) iz cebovečke grane, koji se oženio Uršulom (1554 – poslije 1590) iz ogranka roda Orehovečkih od Svetoga Petra. Genealoški redoslijed njihovih potomaka može se pratiti od Franje (I.) (1807–1881), koji je u braku s Franciskom Kallay (1819–1870) imao sinove Jurja i Franju(II.) te kćer Anu-Doroteu (1847 – ?). Poslije Franjine smrti njegovi su sinovi podijelili obiteljske posjede te utemeljili cebovečku granu, po istoimenome posjedu koji je pripao Jurju, te borkovačko-ratkovečku granu, po istoimenim posjedima koji su pripali Franji (II.). U braku Jurja i Rozalije Seljan rodio se Juraj Nikola Stanislav (1861 – ?), s kojim je ta grana obitelji izumrla. U braku Franje (II.) i Josipe Getz rodili su se Albina (1881 – ?), Viktor (1883 – ?), Angjela (1884 – ?), Eduard (1885 – ?), Milan (1889 – ?) i Božidar (? – ?). Milan je rano umro te su nakon očeve smrti Božidar, Eduard i Viktor međusobno podijelili posjede. Božidar je naslijedio Ratkovec, dok su Eduard i Viktor dobili Borkovec s obiteljskom kućom, u kojoj je Eduard u međuratnome razdoblju držao manju trgovinu. Eduard je bio aktivan u Hrvatskome sokolu do njegove zabrane za Šestosiječanjske diktature (1929–31), dok je Viktor početkom 1920-ih bio gradonačelnik Zlatara. Božidar je u braku s Ivkom Fišer imao sina Josipa, Eduard je u braku s Katarinom Semeraj imao sina Željka, ravnatelja Osnovne škole »Ante Kovačić« u Zlataru (1969–81), dok su se u braku Viktora i Dragice Kovačić rodili Franjo (III.), Branko, Đurđa, Ruža, Vera, Nada, Ljerka i Dušan. Za agrarne reforme obitelji je 1946. oduzet veći dio ratkovečkoga i borkovečkoga imanja. Potomci obitelji danas žive u Zlataru i Zagrebu.

LIT.: V. A. Duišin, Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, 1, Zagreb 1938. • V. Noršić, Genealoški podaci o plemićkim porodicama iz matica župe Zlatar, Vjesnik Hrvatskog državnog arhiva, 1945, 11. • P. Ceboci, Ceboci Cebovečki – praplemstvo hrvatsko, Hrvatsko zagorje, 14(2008) 1–2. • P. Maček, Rod Orehovečkih od Svetog Petra Orehovca: rodoslovna rasprava, Zagreb 2008.

K. Regan