Celje

Celje, grad na rijeci Savinji, u južnoj Štajerskoj; treći po veličini grad u Sloveniji, 37 500 stanovnika. Važno prometno raskrižje, kulturno (kazalište, muzej) i industrijsko središte. Na mjestu današnjega Celja bila je naseobina još u prapovijesno doba, a u rimsko je doba ondje bio municipij Celeia, važno trgovačko središte. Grad je početkom V. st. osvojio Alarik, a polovicom istoga stoljeća porušio Atila. Pod vlašću Langobarda od 546. Slaveni su ga zauzeli u drugoj polovici VI. st. pa je ušlo u sastav Karantanije. Kada su Franci slomili avarsku vlast i pokorili Slavene, Celje je postalo krunski posjed. Pod imenom Celjski Grad, Celje se prvi put spominje 1122–37. kao središte Savinjske krajine (marke). Grad je bio isprva u vlasti koruških vojvoda Vovberških, od kojih ga je baštinila plemićka obitelj Žovnek, koja od 1341. nosi naslov grofova Celjskih. Otada je Celje ishodište političkoga djelovanja, koje je sezalo i preko granica slovenske zemlje te obuhvaćalo Hrvatsko zagorje. Celje je 1451. dobilo gradski statut i grad je utvrđen, a 1456. baštinili su ga Habsburgovci. Celjska grofovija postala je dio Štajerske, a Celje sjedište vicedomata. Između 1469. i 1529. Osmanlije su pet puta prodrli do grada. Od 1815. gradom je upravljao magistrat, a 1867. uspostavljena je gradska autonomija. U XX. st. Celje je postalo jako industrijsko središte, poznato po tvornicama Cinkarna, Emo, Aero i Zlatarna. Zahvaljujući zemljopisnoj blizini i željezničkoj vezi, sve do 1990. celjske tvornice zapošljavale su i mnogobrojne radnike iz Hrvatskoga zagorja (Hum na Sutli, Đurmanec, Krapina, Pregrada, Desinić, Zagorska Sela, Kumrovec). Djeca tih radnika uglavnom su rođena u celjskome rodilištu, a nakon završene osnovne škole, dobivala su stipendije za nastavak školovanja u Celju i drugdje u Sloveniji. Svake godine u rujnu u Celju se održava Međunarodni obrtnički sajam, manifestacija koju financijski podupire i Hrvatska obrtnička komora, a na kojoj nastupaju i obrtnici iz Hrvatskoga zagorja.

B. Brezinščak Bagola