Cerje Tužno

Cerje Tužno, naselje u sastavu grada Ivanca, sjeveroistočno od istoimena upravnog središta, u Varaždinskoj županiji; 159 stanovnika. Barokna kapela sv. Antuna Padovanskoga sagrađena je 1671, obnovljena krajem XVIII. ili početkom XIX. st. Jednobrodna je građevina, ima bogato ukrašen plošni stucco-oltar, s bočnim prolazima (prva polovica XVIII. st.), koji odvaja nepravilno poligonalno svetište od lađe koja je prekrivena stucco-dekoracijama i zidnim slikama. Kvadratni zvonik uključen je u kasnije izgrađen prednji dio s pročeljem. Na križanju cesta nalazi se raspelo koje je 1871. dao podići Pavao Grđan. Na području današnjega naselja, na položaju Krč, otkriveni su dijelovi eneolitskoga naselja lasinjske kulture. Uz ostatke nastambi i jama, pronađeno je mnoštvo keramičkih predmeta, kamene trapezoidne sjekire i sjekire s bušenom rupom, nožići, oštrice, strugala, grebala, šiljci za strelice i dr. Cerje Tužno spominje se 1306. kao posjed ivanovaca, od početka XVI. st. u posjedu je obitelji Pethő de Gerse, a krajem XVIII. st. pripalo je obitelji Švagelj Bogačevečki. Uz Cerje Tužno i na rubu susjednoga naselja Cerje Nebojse, krajem XIX. st. osnovana je ciglana, koja posluje i danas. U Cerju Tužnome se početkom XX. st. eksploatirao smeđi ugljen (lignit), uglavnom za potrebe ciglana i vapnara. Vlasnik ugljenokopa bio je grof Josip Bombelles, potom tvrtka Cerje d.d. za građevnu industriju u Varaždinu. Ugljenokop je početkom 1920-ih zapošljavao oko stotinu radnika, a 1923. otvoren je u blizini i manji ugljenokop svijetloga ugljena.

LIT.: J. Lakatoš, Industrija Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1924. • Gj. Szabo, Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb 1940. • Ž. Tomičić, Krč, Cerje Tužno, Ivanec – eneolitsko naselje lasinjske kulture, Arheološki pregled, 11(1969). • A. Lukinović, Župa Margečan, Margečan 1998. • S. Marković, Hrvatske mineralne sirovine, Zagreb 2002.

A. Kaniški, K. Filipec i M. Melem-Hajdarović