Cesarec, August
Sin domovine, redatelj Želimir Mesarić, HNK Zagreb, 1996.
Cesarec, August, književnik, publicist i revolucionar (Zagreb, 4. XII. 1893 – Zagreb, 17. ili 18. VII. 1941). Pučku školu završio je na Kaptolu, a od 1904. do 1912. polazio je donjogradsku realnu gimnaziju na Rooseveltovu trgu u Zagrebu. Pod utjecajem oca, stolarskoga radnika i pristaše Socijaldemokratske stranke, već kao gimnazijalac odlučio se za socijalnu borbu. God. 1910. objavio je pripovijetku Iz svijeta potlačenih, 1912. sudjelovao je u generalnome đačkom štrajku (tiskao brošuru Gjački pokret), kao i u pripremi Jukićeva atentata na bana Slavka Cuvaja, zbog čega je osuđen na tri godine zatvora. Uvjetno ranije pušten zbog tuberkuloze, unovačen je 1915. u austrijsku vojsku. Rat je proveo u Srbiji (Kruševac), a nakon sloma Monarhije 1918. vratio se u Zagreb. Prihvativši boljševičke revolucionarne ideje, postao je član prokomunističkoga krila Socijaldemokratske stranke. S M. Krležom 1919. pokrenuo je časopis Plamen te iste godine prisustvovao osnutku Socijalističke partije Jugoslavije (komunista) u Beogradu. Između dvaju svjetskih ratova zbog svoje je revolucionarne političke djelatnosti proganjan, uhićivan i zatvaran, te je u više navrata kraće ili duže vrijeme, mahom kao ilegalni emigrant, boravio u inozemstvu (Prag, Beč, Moskva, Pariz, Španjolska). Nakon petogodišnjega izbivanja, 1938. vratio se u Zagreb, gdje je uspostavom NDH bio zatvoren u logor Kerestinec te nakon neuspjela bijega osuđen na smrt i strijeljan u Dotrščini. – Pisao je pjesme, novele, pripovijetke, romane, drame, eseje i putopise, bavio se publicistikom te prevodio s više jezika (Maksim Gorki, Victor Hugo, Émile Zola). Za života je objavio sedamnaest knjiga, među kojima: ekspresionističku zbirku pjesama Stihovi (1919), pripovijetke i novele Za novim putem (1926), Tonkina jedina ljubav (1931) i Novele (1939), romane Careva kraljevina (1925), Zlatni mladić (1928) i Bjegunci (1933), dramu Sin domovine (1940) te putopise Današnja Rusija (1937) i Španjolski susreti (1938). Ostavio je i veći broj rukopisa, kojih je jedan dio poslije priređen za tisak i objavljen, primjerice romani Majka Božja Bistrička (1955) i Bijeli lutalac (1982). Prvi tiskani Cesarčev rad vezan je uz Hrvatsko zagorje i Donju Plemenšćinu, rodno mjesto njegova oca Augusta. Taj je sastavak, Prvi put na selu, još kao učenik šestoga razreda pročitao na sastanku gimnazijskoga književnog društva i pod pseudonimom Guta Plemenščanski 1909. objavio u srednjoškolskom listu Pobratim. U njemu zanosno opisuje prvi pohod »svome rodu u naše krasno Zagorje«, dojmove o Krapini i Pregradi, te vrijeme provedeno kod bake i stričeva u Plemenšćini. Poslije je skupljao građu iz života njezinih stanovnika, a Krapinu češće posjećivao dok mu je stariji brat Rudolf ondje bio gimnazijski profesor (1912–20). Roman Majka Božja Bistrička, o pobuni seljaka i proglašenju seljačke republike nakon Prvoga svjetskog rata u Mariji Bistrici, počeo je pisati u ljeto 1921. u Dubrovniku, kamo se sklonio bojeći se uhićenja, a dovršio ga je u Zagrebu 1925.
LIT.: J. Živković, Prvi štampani rad Augusta Cesarca, Zagorski kolendar 1960. • isti, August Cesarec i Plemenšćina, Naših 15 dana, 1(1965) 16, 17.
I. Cesarec