češljarstvo

izradba rožnatih češljeva

izradba rožnatih češljeva

češljarstvo, ručna izradba rožnatih češljeva; tradicionalni obrt sve do 1960-ih, kad ga potiskuje industrijska proizvodnja. Na području Hrvatskoga zagorja majstori češljari spominju se 1837. u povelji o osnivanju Velikoga krapinskog ceha. Češljarstvo je bilo rijedak i cijenjen obrt, uglavnom u gradskim sredinama i većim trgovištima. Osnovna sirovina za izradbu češljeva su rogovi, roževina. Postupak izradbe obuhvaća sedam etapa ručne obradbe rožnata materijala da bi se dobio konačan proizvod, češalj. Rog se najprije nekoliko sati kuha u vreloj vodi kako bi se omekšao te se rožnati dio lakše odvojio od životinjske kosti. Vršak se roga odreže te se dobiva šuplji dio roga zvan cilindar, koji se reže na dijelove željene veličine. Nakon dodatnoga kuhanja i omekšavanja, cilindrični dio roga izravnava se i preša u metalnoj preši na temperaturi od 120 do 150 °C. Dobivena gruba ravna pločica roževine čisti se struganjem i finim brušenjem. Potom se kroji na željenu veličinu te se zarezuju zupci. Po završetku nazubljivanja češalj se fino izbrusi, a potom slijedi zaglađivanje, šlajfanje, u blatu od ciglene i vulkanske prašine, pizištajna. Nakon pranja, češalj se polira polirnom pastom. Ovisno o veličini pločica, izrađivali su se ženski dvoredni te muški jednoredni češljevi. Izrađivali su se i češljevi s drškom različitih veličina. Najmanji češljevi s drškom služili su za češljanje, ukrašavanje brkova i muških obrva, dok su veći služili za oblikovanje ženskih frizura. Osim češljeva, od obrađena rožnatog materijala izrađivale su se i ukosnice za kosu, ukrasne kopče, šnale, trzalice za žičane instrumente te dugmad i igle, a od punoga vrška roga, koji je ujedno i njegov najljepši dio, ogrlice, narukvice, naušnice, lule, broševi i drugi ukrasni predmeti. Jedan od posljednjih majstora češljara jest Antun Penezić, rođen 1938. u Gornjem Škrniku kraj Zagorskih Sela, a radionicu je imao u Zagrebu.

LIT.: M. Kuhar i T. Lovrić, Majstori u radionici (katalog izložbe), Kumrovec 2009.

T. Kušenić