Čikulin, Ivan Franjo

Čikulin, Ivan Franjo (Ioannes Franciscus Chiculin), pjesnik (Oroslavje, 3. VI. 1681 – Konjščina, 17. VI. 1746). Školovao se u isusovačkim zavodima u Zagrebu, Trnavi i Grazu, gdje je doktorirao filozofiju, a u Bologni studirao pravo. Nakon studija posvetio se političkoj i vojnoj karijeri. Car Josip I. obdario ga je 1706. grofovstvom zbog prinosa na političkome i vojnome polju. God. 1726. postao je prvi prisjednik Banskoga stola u Zagrebu. Djelo mu je uglavnom pod utjecajem Pavla Rittera Vitezovića, koji je zaslužan za objavljivanje njegovih latinskih pjesama Slike srčanosti ilirske i panonske (Ideae magnanimitatis Illyricae et Pannonicae, 1705). Zbirka sadržava 24 povjestice, dvije žalopojke i četiri pjesničke poslanice u kojima je opjevao srčanost hrvatskih i ugarskih junaka, osobito onih koji su se istaknuli u borbama protiv Osmanlija (Toma Erdődy, Nikola i Petar Zrinski, Fran Krsto Frankapan i dr.). Prema opisima starih bibliografa poznata su još dva Čikulinova djela: kajkavska pjesma Žalost i javkanje turskih, a radost i veselje kerščanskih duš, koje se leto 1697. na Ivanje pod Bihaćem s teli razlučiše (1703) i Izabrani junaci Savske Panonije (Delecti Pannoniae Saviae heroes, 1723). – Poznat je i kao dobrotvor i donator: u župnoj crkvi u Mariji Bistrici dao je 1722. podignuti oltar Sv. križa, a 1745. obdario ju je zavjetnim darovima. Oltar Sv. Trojstva u župnoj crkvi u Donjoj Stubici izgrađen je legatom iz njegove ostavštine, a legatom iz ostavštine svoje pokojne majke pokrenuo je gradnju franjevačke crkve u Mariji Gorici. Njegovim troškom podignut je i bočni oltar sv. Josipa u crkvi sv. Marije Snježne u Belcu, ali je Čikulin umro prije njegova dovršetka. Pokopan je u crkvi lepoglavskih pavlina. Njemu u spomen sačuvana je počasnica Čikulin, gospodin vrana konja jaše (Danica zagrebačka, 1835; Kaj, 1972, 5), koja se u okolici Zagreba, Samobora i Karlovca na narodni plesni napjev pjevala još sredinom XIX. st.

LIT.: E. Palanović, Čikulin, Ivan Franjo, Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993.

R.