Cindori, Lovro

Cindori, Lovro, svećenik i dobrotvor (Remetinec, 8. VIII. 1934). Pučku školu završio je u Remetincu, a potom je polazio zagrebačku klasičnu sjemenišnu gimnaziju. Studij teologije završio je 1962. na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1961. Nakon kapelanske službe u Radoboju i Mariji Bistrici, 1968. imenovan je župnikom u Ozlju, a 1972. premješten je u Mariju Bistricu, gdje je uz župničku službu obavljao i dužnost upravitelja (rektora) nacionalnoga svetišta sve do 2004. Naslov monsinjora nosi od 1982, a zagrebačkim kanonikom imenovan je 2004. Uz duhovno-pastoralnu djelatnost, posvetio se promicanju vjerskoga turizma te obnovi svetišta: dao urediti Kalvariju, obnoviti stare (1989) i izraditi novih 11 postaja križnoga puta (1977–90), obnoviti baziliku, župne kapele i orgulje te urediti župnu knjižnicu i arhiv. Za njegova župnikovanja sagrađena je crkva na otvorenome (1998) i samostan sestara karmelićanki (1998). Osnovao je Društvo za obnovu i razvitak Hrvatskoga nacionalnog svetišta (1993), utemeljio je Radio Marija Bistrica (1999), kao nakladnik pokrenuo je i uređivao glasilo Milosti puna, te objavio nekoliko značajnih publikacija o Mariji Bistrici i pretisak prve povijesti bistričkoga prošteništa iz 1775. P. Berke Kinč osebujni (1995), a vlastite priloge objavljuje u mnogim glasilima i zbornicima (Podravski zvonici, MI, Zvona, Marija, Veritas, Hrvatsko zagorje, Glas Koncila). U okviru Svetišta uredio je galeriju, organizirao izložbe (Iz riznice Marije Bistrice, Gornja Stubica, 1998), promocije i koncerte, a kao svestrani dobrotvor pomagao i potaknuo mnoga kulturna događanja u Mariji Bistrici i Hrvatskome zagorju. Od 1984. član je Hrvatskoga mariološkog instituta. Dijamantni jubilej svećeništva proslavio je 2021. u rodnome Remetincu.

LIT.: Naše domovine kinč preželni (zbornik), Zagreb–Donja Stubica 2004.

V. Horvatić-Gmaz