Cukovečki, Mihael

Cukovečki, Mihael (Rudolf), prevoditelj (Mokrice, 15. I. 1921 – Varaždin, 18. I. 2006). Osnovnu školu završio je u Oroslavju, a franjevačku klasičnu gimnaziju u Varaždinu. God. 1938. stupio je u novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda na Trsatu, dobivši redovničko ime Zeno, koje je ubrzo promijenio u Mihael. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1946. Iste se godine zaredio i odslužio mladu misu u Oroslavju. Od 1947. do 1996. djelovao je u samostanima na Trsatu, u Varaždinu, Zagrebu, Krapini, Baču, Koprivnici, Vukovaru, Slavonskome Brodu, Požegi, Bjelovaru, Karlovcu, Iloku, Borovu, Subotici i Zemunu, gdje je bio župnik. Bio je angažiran u pastoralnome radu i pomagao u obraćenju i duhovnome razvoju vjernika, obavljajući razne službe, među ostalim vikara, župnoga vikara, duhovnika časnih sestara, kroničara, knjižničara, voditelja pastoralnih konferencija, ispovjednika i voditelja duhovnih vježbi. Prijateljevao je sa znamenitim američkim redovnikom trapistom, teologom, piscem i pjesnikom Thomasom Mertonom. Najveći dio života posvetio je prevoditeljskome radu, prevodeći s latinskoga, engleskoga, francuskoga i španjolskoga. Na hrvatski je preveo važna teološka djela T. Mertona (Nitko nije otok, tri izdanja 1979–2013; Nove sjemenke kontemplacije, četiri izdanja 1978–2014; Život u Bogu / Sjemenke kontemplacije/, 1998), Anđele Folinjske (Knjiga iskustva pravih vjernika, 1982), ruskoga pravoslavnog teologa Vladimira Loskija (Mistična teologija Istočne crkve, 2001), djela sestre Ángeles Sorazu y Aizpurúa (Čarobnost mističnog života, 1980; Duhovni život, 1985) te životopis talijanske mističarke i svetice Marije Gemme Galgani, objavljen 1984. Većina ostalih prijevoda ostala je u rukopisu u ostavštini u Franjevačkome samostanu u Požegi. God. 1981. tiskano mu je djelo Životvorni dragulj duhovnog života.

B. Čičko