Cunić, Franjo

Cunić, Franjo, svećenik (Karlovac, 1778 – Mihovljan, 23. VII. 1842). Gimnaziju i studij bogoslovlja završio je u Zagrebu. Za svećenika zaređen 1800, potom bio kapelan u župama Zlatar (1800–07), kod L. Forka te u Mariji Bistrici (1807–15). U Mihovljanu je najprije bio upravitelj župe, a od 1816. župnik, ostavši na toj dužnosti do smrti. Bio je počasni kanonik Čazmanskoga kaptola. Za župnikovanja u Mihovljanu iskazao se kao uzoran svećenik i dobar gospodar (uredio je gospodarske zgrade, župni dvor, vrt i voćnjak), a svojim je dobrotvornim prilozima pomogao pri osnutku škole (1847). Govorio je latinski i njemački jezik. U rukopisu je ostavio dva dijela svojih propovijedi, koje se čuvaju u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu: Prodečtva na vse nedelje i svetke celoga leta. Farnikom mihovljanskem napervo postavljena. Po Ferencu Cuniču plebanušu mihovljanskem (1830).

LIT.: A. Jembrih, Iz starije povijesti Župe Mihovljan, Hrvatsko zagorje, 17(2011) 1–4.

A. Jembrih