Cvekan, Paškal
Cvekan, Paškal (Vjekoslav), crkveni povjesničar (Ferdinandovac, 25. V. 1913 – Virovitica, 25. XI. 1998). Osnovnu školu pohađao je u Ferdinandovcu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Varaždinu, maturirao u II. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je 1941. diplomirao na Teološkome fakultetu (danas Katolički bogoslovni fakultet) te 1955. završio licencijat teologije. U franjevački red stupio 1932, zaređen 1938. Bio je vjeroučitelj u franjevačkim klasičnim gimnazijama u Varaždinu (1941–45) i na zagrebačkome Kaptolu (1954–64). Predavao je povijest religije na franjevačkim filozofskim učilištima u Samoboru (1960–64), Trsatu (1964–65) te na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu (danas Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, 1972–75). Bavio se propovjedništvom i restauracijom crkvenoga inventara. Svoj je istraživački rad usmjerio proučavanju neobjavljene arhivske građe franjevačkih samostana te povijesnoj, kulturnoj, prosvjetnoj i umjetničkoj djelatnosti franjevaca, iz čega su proizišle mnogobrojne monografije, npr. Tristo godina samostana i crkve u Koprivnici 1675–1975 (1975), Virovitica i Franjevci (1977), Čakovec i Franjevci (1978), Djelovanje franjevaca u Varaždinu (1978), Franjevci u Ivaniću (1979; 2008), Franjevci u Karlovcu (1979), Franjevci u Vukovaru (1980), Franjevci u Jaski (1982), Franjevci u Samoboru (1982), Požeški franjevci i njihovo djelovanje (1983), Bjelovar i Franjevci (1986), Trsatsko svetište Majke Milosti i franjevci njeni čuvari (1985), Kaptolski Franjevci (1990) i dr. Za Hrvatsko zagorje osobito su značajne Cvekanove monografije o franjevcima u Krapini, Klanjcu, Mariji Gorici i Remetincu. U Krapinskim Franjevcima (1980) dao je kulturno-povijesni prikaz djelovanja franjevaca u Krapini povodom 340. obljetnice njihova dolaska u Krapinu. Nakon općih podataka o Krapini obrađuje dolazak franjevaca u Krapinu, povijest izgradnje i obnove samostana te povijest samostanske crkve sv. Katarine, opis njezine arhitekture i historijat baroknoga inventara. Posljednje poglavlje posvećeno je djelovanju franjevaca (posebice V. Sklenskoga), samostanskoj ljekarni, arhivu i knjižnici te kulturnoj baštini samostana. Na sličan način koncipirana je i knjiga Franjevački samostan u Klanjcu (1983), gdje opisuje smještaj i položaj Klanjca (s opisom razvoja i rodoslovlja obitelji Erdődy i njihove povezanosti s franjevcima), potom preseljenje franjevaca iz Radakova u Klanjec te izvorni samostan i crkvu u Klanjcu, događaje nakon požara 1716. i obnove koja je dovršena 1773. s opisom samostanske zgrade, crkve i njezina inventara, popisom samostanskih poglavara, i na kraju djelovanje franjevaca u životu župe, školstvu i zdravstvu. O povijesti franjevačkoga samostana i franjevačke crkve u Mariji Gorici pisao je u Zaprešićkome godišnjaku (1994; 1995) i monografiji Samostan Gorica – Brdovec: 1517.–1786. (1994), a povijesno-kulturni prikaz remetinečkih franjevaca dao je u monografiji Franjevci u Remetincu (1995). Opisao je i povijest Petrovskoga (Konoba – drukčije: Petrovsko, 1993).
J. Lukec