Cvrtila, Josip

Josip Cvrtila, Bijelo prijestolje, Zagreb 1933.

Cvrtila, Josip, pjesnik i prozaik (Jastrebarsko, 8. III. 1896 – Buenos Aires, Argentina, 27. X. 1966). U Krapini završio nižu pučku školu 1907. i malu realnu gimnaziju 1911, a u Zagrebu, boraveći u đačkome internatu, Državnu učiteljsku školu 1915. Učiteljevao u osnovnim školama u Krušljevu Selu (1914), Šartovcu (Kutina, 1915–23), Cagincu (Ivanić-Grad, 1923–27), Bjelovaru (1927–36) i Zagrebu (1937–45), gdje je od 1937. uređivao Knjižnicu za mladež Hrvatskoga pedagoškog književnog zbora, kojemu je bio i predsjednik. Od 1941. bio je ravnatelj Državne mješovite pučke škole na Koturaškoj cesti. Zagreb je napustio 1945, preživio Bleiburg, te je nakon dvoipolgodišnjega boravka u izbjegličkome logoru Fermu kraj Ancone, gdje je bio učitelj i ravnatelj škole, 1947. otišao u Argentinu i u Buenos Airesu ostao do kraja života. Cvrtilin plodan i raznovrstan književni opus najvećim je dijelom posvećen djeci i mladeži, a obuhvaća pjesme, priče, pripovijetke, romane i igrokaze. U tridesetak stvaralačkih godina, od prvih tiskanih radova u listu Pobratim 1912. do zadnjih pjesama i priča iz 1944, objavio je desetak knjiga: Ivanjska noć (1922), Tri dječaka: priče za mladež (1925), Mali pelivan i druge priče i pjesme za mladež (1926), Gradić u dolini i druge pripovijesti (1930), Bijelo prijestolje: roman iz suvremenog života (1933), Kalifov turban i druge pripovijesti (1939), Mudri mandarin i druge pripovijesti (1939), Seoce za gorom (1940) i Pastirska frulica: Božićna priča (1943), a 1942. izišla je i Čitanka za seoske produžne škole, koju je uredio. Neke od njih doživjele su više izdanja te se ubrajaju u vrh hrvatske književnosti za djecu i mladež, a Zvonimir Balog uvrstio mu je djela u Zlatnu knjigu svjetske poezije za djecu (1975). Pisao je članke i prikaze za različite listove i časopise, npr. za Napredak, Hrvatsku prosvjetu, Obitelj, Dom i školu i dr. Podrijetlom oca Andrije iz Donjega Jesenja i dijelom svojega života, Cvrtila je usko vezan za Zagorje (služio se pseudonimima Draško Jesenjanec i J. Draškov), a napose uz »gradić u dolini« – Krapinu, u kojoj je proveo djetinjstvo, školovao se i poslije često boravio. Krapina je trajno nadahnuće i tematsko-motivsko ishodište mnogih njegovih pripovijedaka, od kojih pojedine imaju i jasne autobiografske naznake. U Krapini je 1997. objavljen i nedovršeni roman Dobra zemlja iz piščeve argentinske rukopisne ostavštine (pogovor napisala kći Katarina Čokolić), koja također sadržava još nepubliciran pozamašan dnevnik što ga je Cvrtila vodio od odlaska iz Zagreba do kraja života. O njegovu životu Hrvatska je radiotelevizija 2011. snimila dokumentarni film Josip Cvrtila − dragi tata, redatelja Mire Brankovića.

LIT.: I. Pejić, U carstvu priče, u: J. Cvrtila: Ivanjska noć i druge priče i pripovijesti, Bjelovar 1995. • I. Cesarec, Josip Cvrtila ili veličina zaboravljenih, Hrvatsko zagorje, 3(1997) 2.

I. Cesarec