Dedek Kajbumščak

Dedek Kajbumščak, glavni lik istoimene pripovijetke Vladimira Nazora (1876–1949). Svoje »novo pričanje o drevnom krapinskom čovjeku«, njegovu životu i pogibiji, Nazor je zamislio i otpočeo pisati u studenome 1938. u Zagrebu, a završio potkraj godine na Braču, kada je i objavljeno (u knjizi pogrešno piše 1939). Dedek Kajbumščak rijetka je Nazorova proza humorističnih obilježja koja napušta piščev dotad suzdržan odnos prema sjevernohrvatskomu, napose zagorskomu prostoru i kajkavštini. Zagorje je u njoj »krasna i umiljata zemlja«, dok »lijepi krapinski kraj« postaje »zavičaj valjanih ljudi stara našeg kova«. Pisac se ne usteže ni od porabe »kajbumščanskoga« jezika u pjesmi krapinskome pračovjeku, da bi se poslije Ivanu Goranu Kovačiću razdragano pohvalio: »...propjevao sam kajkavski!«. Nazor je o krapinskome »spilja divljem stanovniku« 1939. napisao i sonet Praotac, a još 1913. za službovanja u Kastvu objavio je sonet U Krapini, poslije uvršten u ciklus Hrvatski gradovi u zbirci Pabirci (1917). Jedan od najpoznatijih krapinskih planinarskih putova od 1979. nosi Kajbumščakovo ime, a u novije su doba Nazorova Kajbumščaka oživjeli: Miha Peh Krapinski (pseudonim Antuna Galovića) kajkavskom humoreskom Noč Dedeka Kajbumščaka iz 1970, Nino Škrabe scenskim djelom Dedek Kajbumščak uprizorenim u Gradskome kazalištu Trešnja 1986, J. Antolić Hromčan feljtonističko-publicističkom prozom, pisanom krapinskom kajkavštinom, Kajbumščak i Krapina, lamenti iz 1993, I. Jembrih lirskom pjesmom Kaj je mislil Kajbumščak iz 2005. i dr.

LIT.: A. Jutronić, Nazor: »Dedek Kajbumščak«, Novo doba, 21(1938) 221. • I. Cesarec, Vladimir Nazor i krapinski pračovjek, Krapinski vjesnik, 1(1979) 10–11.

I. Cesarec