desetina

desetina, javnopravno davanje desetoga dijela u naravi od zemljišnoga prihoda, stoke, stočnih proizvoda ili od osobne zarade od službe, obrta i slično. Prikupljala se u naturi ili u novcu za uzdržavanje crkvenih ustanova (crkvena desetina) ili kao naplata državi i feudalnim gospodarima (svjetovna desetina). Crkvena desetina isprva se prikupljala u crkvi kao dragovoljni prilog, a od polovice IX. st. bila je uvedena u Franačkoj i potom u većem dijelu Europe kao stalni porez. U Hrvatsku i Slavoniju bila je uvedena 1102. uspostavom Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva te se održala sve do ukidanja kmetstva 1848, a službeno je dokinuta 1853. patentom cara Franje Josipa I. U XIII. st., radi lakšega ubiranja, zagrebački biskup i Kaptol podijelili su područje Zagrebačke biskupije na desetinske kotare (cultelli). Biskup je desetinu ubirao na približno dvjema trećinama područja Biskupije, a Zagrebački kaptol na približno trećini područja Biskupije.

Pod zagrebačkim biskupom nalazilo se 10 desetinskih kotareva, od kojih su se na području Hrvatskoga zagorja nalazili moravečki (Cultellus de Marocha) i varaždinski desetinski kotar (CultellusWarasdiensis). U sklopu moravečkoga kotara nalazila su se, među ostalima, vlastelinstva Veliki Kalnik i Grebengrad te mnogi manji feudalni posjedi (Hum, Beloslavec, Visoko, Čanjevo i dr.), a u varaždinskome kotaru vlastelinstva Vinica, Maruševec i Varaždin te plemićki posjedi oko Vidovca, Križovljan, Martijanec, Kneginec i dr. Zagrebački kaptol ubirao je desetinu u sedam desetinskih kotara, od kojih su se na području Hrvatskoga zagorja nalazili desetinski kotar Zagorje (Cultellus de Zagorie) i Glavnica (Cultellus de Glawnicza). U sastavu zagorskoga kotara bila su vlastelinstva Kostel–Krapina, Lobor, Oštrc, Belec, Zajezda, Konjščina, Komor, Gotalovec, Trakošćan i Kamenica te plemićki distrikt Zabok, dok su se u glavničkome kotaru nalazili susedgradsko-stubičko vlastelinstvo, gornjostubički plemićki distrikt te bistričko vlastelinstvo. Na topličkome vlastelinstvu Zagrebački kaptol ubirao je desetinu kao vlastelin te to područje nije bilo uključeno u desetinski kotar. Svjetovna desetina bila je u srednjem vijeku uvedena po uzoru na crkvenu. Uzimala se od zemljišta, koja su bila prvi put zasijana, ili od stoke i stočnih proizvoda, a u srednjemu vijeku razvila se u porez na zemljište, koji je trebao snositi posjednik zemljišta (zavisni seljak) u korist njegova vlasnika (feudalac). U Hrvatskome zagorju i hrvatskim zemljama svjetovna se desetina pojavljuje u XV. st. samo povremeno, a ubirala se isključivo u naturi, za razliku od crkvene desetine, koja se dijelom ubirala i u novcu.

LIT.: J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980.

K. Regan