Deutsch Maceljski

Gustav Deutsch Maceljski

Albert Deutsch Maceljski

Deutsch Maceljski, obitelj veletrgovaca i industrijalaca. Prvi istaknuti predstavnik bio je Filip (1825–1919), koji je 1860. u Zagrebu otvorio trgovinu drvom, koja je, zahvaljujući općemu gospodarskom rastu, vrlo brzo napredovala. Poduzeće je 1885. promijenilo ime u »Filip Deutsch i sin« jer mu se u vođenju 1875. pridružio i najstariji sin Vilim, a kad su se 1894. uključili i sinovi Albert i Benko promijenilo je ime u »Filip Deutsch i sinovi«. – Sin Vilim (1855–1926), s ocem se 1870-ih, zbog sve veće potražnje za građevnim drvom, okrenuo proizvodnji i preradbi crnogorice, a od 1884. mnogo unosnije hrastovine, istodobno zadržavajući proizvodnju i trgovinu ogrjevnim i tehničkim drvom te daskama. Poduzeće iskorištava mnoga šumska zemljišta, među ostalim i šumu plemićke obitelji Sermage u Hrvatskome zagorju, šumu Česma kraj Bjelovara te državnu šumu Žutnica kraj Krapine. Potkraj XIX. i početkom XX. st. poslove je sve više preuzimao brat Albert, a potom i Vilimov sin Gustav. Tvrtka je poslovanje proširila na sve grane šumske proizvodnje i trgovine drvom te se razvila u jedno od najvećih proizvodnih i trgovačkih poduzeća hrastovine u srednjoj Europi, posebice nakon što je 1908. kupljena šuma Turopolje, neposredno uz prugu Zagreb–Sisak, gdje je 1911. otvorena i velika pilana. Obitelj je posjedovala i plemićko dobro Velika Erpenja–Družilovec. God. 1910. obitelji je podijeljeno ugarsko-hrvatsko plemstvo s pridjevkom Maceljski, po šumi na Maceljskome gorju koja je bila u vlasništvu poduzeća, a u Đurmancu kraj Krapine bila je i pilana. – Sin Albert (1867–1952), s braćom je vodio poduzeće »Filip Deutsch i sinovi« te pilanu u Turopolju. Bio je suosnivač Saveza industrijalaca i trgovaca šumskih proizvoda Kraljevine SHS u Zagrebu (1928), kojega je bio predsjednik do 1941. Osim toga, bio je potpredsjednik Zagrebačke burze za robu i vrednote (1932–39) i Udruženja industrijalaca Savske banovine te pročelnik industrijskoga odsjeka, kao i član Carinskoga i saobraćajnoga odbora u Trgovačkoj i obrtničkoj komori u Zagrebu. Članke o šumskoj privredi i drvnoj industriji objavljivao je u časopisima Finansijski arhiv, Industrijska odbrana, Jugoslavenski Lloyd. – Sredinom 1930-ih u poslove obiteljske tvrtke uključili su se Vilimovi sinovi Vlatko (1883–1942) i Robert (1884–1943), a vodstvo poduzeća preuzeo je njihov brat Gustav (1882–1965), vijećnik zagrebačke Trgovačke i obrtničke komore i član Obrtničkoga suda (od 1924), član Pomorskoga saobraćajnoga odsjeka (1937) i član Odbora za uređenje zaklada bivše Komore za trgovinu, obrt i industriju (1937). Neko vrijeme bio je predsjednik nogometnoga kluba Građanski u Zagrebu, kojega je bio i pokrovitelj. Nakon 1945. obiteljska pilana je nacionalizirana.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević, Deutsch Maceljski, Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993. • I. i S. Goldstein, Holokaust u Zagrebu, Zagreb 2001. • I. Goldstein, Židovi u Zagrebu 1918.–1941., Zagreb 2004.

R.