Đikić, Ivan

Đikić, Ivan, molekularni biolog (Zagreb, 28. V. 1966). Obitelj se vrlo brzo poslije njegova rođenja preselila iz Zagreba u Bugojno (BiH), gdje je živjela do 1976, kada se odselila u Mariju Bistricu, majčino rodno mjesto, gdje je Đikić živio sve do polaska u srednju školu, završivši je u Zagrebu. Diplomirao je 1991. i doktorirao 1997. na Medicinskome fakultetu u Zagrebu. God. 1992–97. znanstveni je suradnik Medicinskoga centra Newyorškoga sveučilišta. Od 1997. do 2002. bio je voditelj laboratorija za molekularnu biologiju tumora u Ludwigovu institutu za istraživanje raka u Uppsali. Od 2002. redoviti je profesor na Sveučilištu J. W. Goethe u Frankfurtu te ravnatelj Instituta za biokemiju toga sveučilišta i Frankfurtskoga instituta za molekularne znanosti o životu. Istražuje ulogu signalne bjelančevine ubikvitina u stanici; pokazao je da ta bjelančevina kontrolira mnoge procese u stanici, npr. popravak DNK, imunološki odgovor stanice, endocitozu, razgradnju proteina, uklanjanje otpadnih proteina i organela te da poremećaj njezine signalne funkcije utječe na nastanak raka, infekcija i neurodegenerativnih bolesti. U suradnji s hrvatskom znanstvenicom Koraljkom Husak 2008. identificirao je novi ubikvitinski receptor, bjelančevinu Rpn 13, i upozorio na njegovu ulogu u razvoju tumora i neurodegenerativnih bolesti. God. 2011. razjasnio je mehanizam pomoću kojega se epitelne stanice crijeva bore protiv infekcije salmonelom, a iste je godine otkrio i novi signalni put važan u regulaciji imunološkoga odgovora i upale. Član je njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 2010) i Američke akademije znanosti i umjetnosti u sekciji prirodnih znanosti (od 2019). Dobitnik je mnogobrojnih međunarodnih priznanja, a Krapinsko-zagorska županija dodijelila mu je 2007. Plaketu za izvanredan doprinos ugledu i promociji Krapinsko-zagorske županije u zemlji i svijetu.

B. Brezinščak Bagola