Đurmanec (naselje)

željeznička postaja u Đurmancu

Đurmanec, naselje i općinsko sjedište, sjeverozapadno od Krapine; 786 stanovnika. U pisanim dokumentima prvi se put spominje 1598, kada se krapinsko vlastelinstvo dijelilo na tri velike seoske općine od kojih je jedna bila Đurmanec (Surmanecz). Na području naselja 1731. nalazilo se nekoliko mitnica. Uz osnovni putni smjer Zagreb–Maribor, Đurmanec je važno višestruko prometno raskrižje, na kojem se odvaja cesta za Lupinjak i Hum na Sutli (granični prijelazi) te za Rogatec i Celje. Željezničkom prugom naselje je 1930. povezano sa Zagrebom i Celjem. Dionica od Đurmanca do Lupinjaka nije prometovala od 1990. sve do 2014, kada je pruga obnovljena te je ponovno uspostavljen promet između Hrvatske i Slovenije na toj relaciji. Đurmanec je pripadao župi Petrovsko do 1963, kada je postao sjedište župe sv. Jurja. Župna crkva sv. Jurja Mučenika, izgradnja koje je započela 1939. po projektu Stjepana Podhorskoga, dovršena je 1976, kada je podignut zvonik. Centralna je građevina s plitkim bočnim kapelama, završenima izvana četverouglasto, te apsidom. Iz ranoga srednjovjekovlja preuzet je tlocrt rotonde s upisanim križem kratkih krakova. Nad središnjim šesterokutnim volumenom uzdiže se visoki tambur zaključen plitkim stožastim krovom. Unutrašnjost joj je jednostavna i skladna. U podnožju crkve postavljeno je drveno raspelo iz druge polovice XIX. st. Osnovna škola u Đurmancu započela je s radom 1877, a sadašnja školska zgrada sagrađena je 1983. Društvenome životu stanovništva pridonose različite udruge i društva: Lovačko društvo »Macelj« (1947), DVD Đurmanec (1979), KUD »Polet« (1976), KUD Đurmanec (2006). Jedna je od najstarijih i najrazvijenijih djelatnosti na području Đurmanca drvna industrija. Pilana u Đurmancu djelovala je od 1929. u sastavu tvrtke »Drach« sve do 1937, kada ju je, zajedno sa šumama Maceljske gore, kupila zagrebačka obitelj poduzetnika Deutsch. Od 1950-ih radila je u sastavu Drvno industrijskoga poduzeća »Zagorje« iz Krapine, a 1970. počela je djelovati samostalno kao Drvnoindustrijsko poduzeće Đurmanec. God. 1978. pilanu je preuzela tvrtka »Šavrić« iz Zagreba. Zapošljavala je oko 200 radnika, a 1999. dospjela je u stečaj. Nakon privatizacije 2001. proizvodnju je nastavila tvrtka »Parketi Ratković« u kojoj je bilo zaposleno oko 50 radnika, no i ona je 2014. prestala s radom. Pogon pilane prodan je Vidu Šanjugu, vlasniku tiskare »Print centar«. Do 1990-ih mnogi su mještani bili zaposleni u Sloveniji. Danas dio stanovništva pronalazi posao u obrtništvu, a dio i dalje dnevno migrira.

LIT.: D. Kozina, Od Surmancza do Đurmanca, Đurmanec 2008. • Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008.

D. Kozina i R.